Ratnici su pisali istinu, ali je naša djeca ne smiju čitati

ZNATE LI? Što hrvatska djeca danas čitaju o Domovinskom ratu

U Hrvatskoj je do danas objavljeno više od 2.500 knjiga s tematikom Domovinskog rata – od povjesnica postrojbi i monografija, preko romana i zbirki pjesama, do slikovnica. Riječ je o impresivnom korpusu književnosti koji svjedoči o vremenu stvaranja države, o ljudima s prve crte bojišnice i o cijeni slobode koju danas živimo.

Pa ipak, postavlja se jednostavno, ali neugodno pitanje: koliko se tih knjiga uopće čita u školskoj lektiri?

Jedna zbirka – i tišina oko ostalih

Prema dostupnim informacijama, u pojedinim osnovnim školama u lektiri se pojavljuje zbirka pjesama novinara Siniša Glavašević. I to je – uglavnom – sve.

Time se ne dovodi u pitanje vrijednost njegova djela. Naprotiv. No, je li doista moguće da je cijela ratna književnost svedena na jedno ime i jedan žanr, dok su deseci i stotine knjiga koje su pisali hrvatski branitelji – ratnici s prve linije potpuno izostavljeni iz obrazovnog sustava?

Jesu li istine branitelja “prestrašne” za djecu?

Zar naša djeca ne smiju čitati svjedočanstva onih koji su branili i oslobađali Domovinu? Jesu li njihove knjige “preteške”, “neprimjerene” ili jednostavno – nepoželjne?

Paradoks je tim veći kada se zna da se u školskoj lektiri bez zadrške čitaju djela Miroslav Krleža, s brutalnim opisima Prvog svjetskog rata i Dnevnik Anne Frank, potresno svjedočanstvo o zločinima u nacističkim koncentracijskim logorima

Ako su te teme prihvatljive – i važne – za odgoj i obrazovanje mladih, zašto onda Domovinski rat ostaje na margini?

Sustavno zaboravljanje?

Sve više se stječe dojam da se Domovinski rat gura u zaborav, tiho i bez rasprave. Ne zabranom, nego ignoriranjem. Bez zabrana, ali i bez stvarne prisutnosti u nastavnim programima.

A bez čitanja – nema razumijevanja.
Bez razumijevanja – nema poštovanja.
Bez poštovanja – nema pamćenja.

Glas koji upozorava

O važnosti ratne književnosti i njezine uloge u društvu govorio je i Damir Plavšić u emisiji HTV-a Hrvatska za 5, upozoravajući da se sjećanje ne smije prepustiti slučaju, niti dnevnoj politici.

Što vi mislite?
Treba li djeci omogućiti da čitaju i knjige hrvatskih branitelja?
Je li došlo vrijeme da se Domovinski rat vrati tamo gdje mu je mjesto – u znanje, pamćenje i identitet novih generacija?