KOLUMNE

Dok se slonovi tuku, trava strada

Hrvatska je premala i sigurnosno previše izložena da bi si mogla priuštiti luksuz trajnog rata svojih institucija i to u vremenu kada Europa ponovno govori jezikom odvraćanja, obrane i geopolitičke neizvjesnosti.

Dok se slonovi tuku, trava strada
Foto: ILUSTRACIJA/AI/FAD

Dok Europa ubrzano povećava izdvajanja za obranu, rat u Ukrajini ulazi u novu fazu, Bliski istok je pretvoren u jedno od najopasnijih svjetskih kriznih žarišta, a sigurnost postaje najvrjednija politička valuta, Hrvatska se ponovno bavi sama sobom.

U trenutku kada bi državni vrh morao odašiljati poruku stabilnosti, zajedništva i povjerenja u institucije, javnost danima prati još jedan sukob Pantovčaka i Banskih dvora. Bez obzira na to tko je pravno ili politički u pravu, ostaje pitanje koje je možda važnije od samog spora: Zašto baš sada?

Nije svaki politički sukob jednak. Neki ostaju između političara. Neki se, međutim, preliju na institucije i ljude koji u njima rade. A tada posljedice više nisu samo političke. Postoje političari koji iza sebe ostavljaju zakone, reforme ili velike projekte. A postoje i oni koji iza sebe redovito ostavljaju ljude koji su se našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.

Kod predsjednika Republike Zorana Milanovića već godinama primjetan je vrlo sličan obrazac. Planiran ili nenamjeran, teško ga je više nazvati slučajnošću.

Milanović uđe u politički sukob. Sukob eskalira. U njega uvuče još nekoga. Najčešće osobu koja ne traži naslovnice, nije politički ratnik i koja bi, da nije tog sukoba, mirno radila svoj posao. Kada se dim raziđe, Milanović ostane predsjednik, njegovi protivnici nastave dalje, a taj treći nerijetko plati najveću cijenu.

To smo gledali s admiralom Robertom Hranjem. Profesionalni vojnik postao je predmet političkog natezanja između Pantovčaka i Banskih dvora. Javnost se više nije bavila vojskom nego pitanjem čiji je Hranj. A to je pitanje koje nijedan načelnik Glavnog stožera nikada ne bi smio dobiti. Vojnik mora pripadati državi, a ne političkom taboru.

U političkom rašomonu slično je završio i Peđa Grbin. Formalno je bio predsjednik SDP-a, ali onoga trenutka kada je Milanović odlučio ući u parlamentarnu utakmicu, cijela je oporba počela živjeti u njegovoj sjeni. Grbin više nije bio lice kampanje. Bio je statist u predstavi koju nije režirao. Nakon izbora političku cijenu platio je upravo on.

Ne ulazeći u zakonske i ustavne odredbe, danas se u središtu pozornosti našao načelnik Glavnog stožera general Tihomir Kundid. Ozbiljan, odmjeren i profesionalan časnik kojemu se, barem prema javnom dojmu, institucija čini važnijom od vlastite promocije. Upravo takvi ljudi najlakše postanu kolateralne žrtve političkih ratova u kojima svatko tvrdi da je u pravu.

Jer politika očito ne voli tihe profesionalce. Ona od njih vrlo brzo napravi simbole.

Odjednom više nije važno što piše u Ustavu ni tko ima koju ovlast. Sve se svodi na pitanje: „Na čijoj si strani?” A to je pogrešno pitanje. Jedino važno trebalo bi biti služi li načelnik Glavnog stožera Hrvatskoj vojsci i Republici Hrvatskoj. Sve ostalo znači da je vojska zakoračila na teren na kojem nikada ne bi smjela biti.

U političkoj psihologiji postoji pojam „gromobrana”. To je osoba koja nije uzrok sukoba, ali na sebe primi najveći udar. U organizacijama su to najčešće profesionalci koji se nađu između dva

centra moći. Oni ne mogu vikati, ne mogu odgovarati konferencijama za medije i ne mogu voditi političke kampanje. Oni samo rade svoj posao. Ili ga pokušavaju raditi. Nalaze se između čekića i nakovnja, između dvojice najmoćnijih ljudi u državi.

Stara poslovica nije bez razloga preživjela stoljeća: dok se slonovi tuku, trava strada.

U Hrvatskoj ta trava vrlo često ima ime, prezime, čin ili funkciju. A kada se politička bitka završi, rijetko se itko sjeti pitati što je bilo s onima koji su u nju bili uvučeni, a nikada nisu birali biti dio sukoba.

Kako god postupio, pa makar doslovno slijedio posljednje slovo zakona, jedna će ga strana optužiti da je pogriješio. To je položaj u kojem se profesionalni vojnik nikada ne bi smio naći.

A upravo je to možda najveća šteta ovakvih političkih sukoba. Oni ne troše samo političare. Troše ljude koji godinama grade karijeru na stručnosti, disciplini i odgovornosti. Ljude koji nisu u sustav ušli kako bi bili politički igrači, nego kako bi služili državi.

Nije teško zamisliti što tada prolazi kroz glavu svakog ozbiljnog profesionalca. Nakon desetljeća rada, odricanja i besprijekorne karijere, odjednom se nađe u središtu političkog obračuna koji nije birao. I vrlo često sam sebi postavi jednostavno pitanje: „Što ovo meni uopće treba?”

To je trenutak u kojem država počinje gubiti. Jer kada najkvalitetniji ljudi zaključe da je mirniji život vrjedniji od javne službe, ne odlaze samo pojedinci. Odlaze iskustvo, autoritet i profesionalizam. Njih nije moguće nadomjestiti preko noći. Povjerenje u institucije ne urušava se spektakularno, nego polako, svaki put kada jedan ozbiljan čovjek odluči da više ne želi biti ničiji politički gromobran.

Ovo zato više nije samo pitanje Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića. Ovo je pitanje političke zrelosti države. Hrvatska je premala i sigurnosno previše izložena da bi si mogla priuštiti luksuz trajnog rata svojih institucija. U vremenu kada Europa ponovno govori jezikom odvraćanja, obrane i geopolitičke neizvjesnosti, najmanje što građani očekuju jest da oni na vrhu države pokažu kako znaju razlikovati osobni politički obračun od nacionalnog interesa.

Ovaj tekst je autorska kolumna. Stavovi izneseni u kolumni osobni su stavovi autora i ne moraju odražavati stavove Portala Dnevnih Novosti . Kolumna je objavljena u svrhu razmišljanja, poticanja javne i argumentirane rasprave.


Izvor:Narodno.hr

Više iz kategorije: KOLUMNE

Ako ovo nije za ostavke u policiji, što jest?

Ako ovo nije za ostavke u policiji, što jest?

Analiza slučaja ilegalnih automobilskih utrka na Kvarneru gdje su sudionici blokirali promet i ismijavali policiju. Je li država postala predmet sprdnje?

prije 1 dana
Fenomen zagrebačkih Porfirijevih kružoka: Kako su porfirijanci nehotice postali promotori ‘srpskog svijeta’

Fenomen zagrebačkih Porfirijevih kružoka: Kako su porfirijanci nehotice postali promotori ‘srpskog svijeta’

Analiza fenomena Porfirijevih kružoka u Zagrebu. Kako je imidž "rock'n'roll mitropolita" prerastao u promociju "srpskog svijeta" i podršku Ratku Mladiću.

prije 2 dana
KLAUŠKI, NISMO ŠATORAŠI NI TUNELAŠI – MI SMO LJUDI KOJI VAM OBRANISMO DRŽAVU U KOJOJ NAS DANAS ISMIJAVATE!

KLAUŠKI, NISMO ŠATORAŠI NI TUNELAŠI – MI SMO LJUDI KOJI VAM OBRANISMO DRŽAVU U KOJOJ NAS DANAS ISMIJAVATE!

Strastvena obrana hrvatskih branitelja protiv podrugljivih etiketa. Podsjećaju na žrtvu u Domovinskom ratu i traže poštovanje za one koji su obranili državu.

prije 2 dana
RASPRODAN KONCERT U NIŠU, ALI BEZ I JEDNE RIJEČI O HRVATSKIM LOGORAŠIMA: Jakove, znaš li u kakav grad dolaziš? Najčitanije

RASPRODAN KONCERT U NIŠU, ALI BEZ I JEDNE RIJEČI O HRVATSKIM LOGORAŠIMA: Jakove, znaš li u kakav grad dolaziš?

Hrvatski pjevač Jakov Jozinović rasprodao koncert u Nišu, gradu stradanja hrvatskih logoraša. Zašto nema spomena na žrtve Domovinskog rata?

prije 3 dana
Nisu problem samo Pupovac i „Novosti“ – problem je i Hrvatska koja ih financira

Nisu problem samo Pupovac i „Novosti“ – problem je i Hrvatska koja ih financira

Mladen Pavković analizira financiranje Milorada Pupovca i tjednika Novosti. Propituje odgovornost Hrvatske za rast utjecaja manjinskih institucija koje sama financira.

prije 3 dana
HRVATSKA SE NE ČUVA ŠUTNJOM

HRVATSKA SE NE ČUVA ŠUTNJOM

Što se precrtavanjem poručujeNa objavljenim snimkama iz podvožnjaka kod Vjesnika među oštećenim obilježjima raspoznaju se Tigrovi, Gromovi, Kune, Pauci,...

prije 4 dana
Tko nas svađa međusobno? Dok se mi brojimo i dijelimo, drugi zbijaju redove

Tko nas svađa međusobno? Dok se mi brojimo i dijelimo, drugi zbijaju redove

Analiza sve većih podjela u hrvatskom društvu. Kako nas anonimni profili i društvene mreže svađaju i manipuliraju, dok drugi zbijaju redove. Zašto je podijeljeno društvo lako usmjeravati?

prije 4 dana
Vučićeve usporedbe i hrvatski istomišljenici: Tko se i zašto boji pozdrava „Za dom spremni“?

Vučićeve usporedbe i hrvatski istomišljenici: Tko se i zašto boji pozdrava „Za dom spremni“?

Analiza Vučićevih usporedbi 'Sieg heil' i 'Za dom spremni'. Članak brani hrvatski pozdrav kao obrambeni, razotkrivajući povijesne mitove o genocidu i Jasenovcu.

7. 9. 2026.
Istina o srpskim ustancima protiv Turaka (1804. i 1815.) - između mita i stvarnosti

Istina o srpskim ustancima protiv Turaka (1804. i 1815.) - između mita i stvarnosti

Otkrijte pravu istinu o srpskim ustancima iz 1804. i 1815. godine. Analiza povijesnog konteksta, krize Osmanskog Carstva i uloge janjičara. Razotkrivamo mitove!

7. 9. 2026.
Lika nije ničija stranačka pozornica

Lika nije ničija stranačka pozornica

Prosvjed 'Hodaj za Liku' u Zagrebu: Ličani traže rješenje za ilegalni otpad u Gospiću i čistu vodu. Borba protiv zagađenja PFAS spojevima je nepolitičko pitanje.

5. 9. 2026.
LIKA VIŠE NE ŠUTI: Tko se boji prosvjeda u Zagrebu?

LIKA VIŠE NE ŠUTI: Tko se boji prosvjeda u Zagrebu?

Građani Like dižu glas protiv lošeg gospodarenja otpadom i onečišćenja okoliša. Analiza straha i političkih igara oko prosvjeda u Zagrebu.

4. 9. 2026.
„Bila je to bitka mog života“: Svjedočanstvo hrvatskog branitelja o Sajmištu 5. rujna 1991.

„Bila je to bitka mog života“: Svjedočanstvo hrvatskog branitelja o Sajmištu 5. rujna 1991.

Pročitajte potresno svjedočanstvo hrvatskog branitelja o herojskoj bitci na vukovarskom Sajmištu 5. rujna 1991. Osobni doživljaji i detalji s prve crte.

3. 9. 2026.

Prikazano 12 od 5089 članaka.