14. srpnja 1995. – Srebrenica: dan masovnih pogubljenja zarobljenika

SREBRENICA / BRATUNAC / ZVORNIK – Dana 14. srpnja 1995. godine genocid u Srebrenici ušao je u jednu od svojih najstrašnijih faza. Nakon pada Srebrenice 11. srpnja i odvajanja muškaraca i dječaka od žena, djece i starijih u Potočarima, tisuće zarobljenih Bošnjaka prebačene su prema Bratuncu, a zatim dalje prema području Zvornika.

Ono što je započelo progonom civilnog stanovništva i odvajanjem muškaraca vrlo brzo je preraslo u organizirani sustav zatočenja, premještanja, pogubljenja i prikrivanja tragova zločina.

Od Potočara do Bratunca

Nakon ulaska snaga Vojske Republike Srpske u Srebrenicu, stanovništvo se u panici slilo prema Potočarima, gdje se nalazila baza nizozemskog bataljuna UN-a. Ondje su bosanski Srbi razdvajali muškarce i dječake od žena, djece i starijih osoba.

Dio muškaraca zarobljen je u Potočarima, a velik broj onih koji su pokušali šumama proći prema Tuzli zarobljen je na putu. Do večeri 13. srpnja tisuće zarobljenih Bošnjaka držane su na području Bratunca, u školama, skladištima, hangarima i drugim privremenim zatočeničkim prostorima.

Zarobljenici su bili bez hrane, s vrlo malo vode, iscrpljeni, pretučeni i potpuno izloženi samovolji svojih čuvara. Njihova imena nisu sustavno popisivana. Upravo to pokazuje da cilj nije bio zakonito postupanje prema ratnim zarobljenicima, nego njihovo uklanjanje.

Orahovac – jedno od najvećih stratišta

Dana 14. srpnja zarobljenici su iz Bratunca autobusima i kamionima prebacivani prema području Zvornika. Jedno od glavnih mjesta pogubljenja bio je prostor kod Orahovca, gdje su zatočenici najprije držani u školi u Grbavcima, a zatim odvođeni na obližnja polja i strijeljani.

Prema sudski utvrđenim činjenicama, kod Orahovca je 14. srpnja 1995. ubijen velik broj bošnjačkih zarobljenika. Pogubljenja su bila organizirana, a nakon ubojstava korištena je mehanizacija za zakapanje tijela u masovne grobnice.

Orahovac je postao jedno od mjesta koje svjedoči o planskoj naravi genocida: zarobljenici su prvo prikupljani i prevoženi, zatim zatočeni, potom odvođeni na mjesta pogubljenja, a odmah nakon egzekucija počelo je prikrivanje tragova.

Petkovci – nastavak zločinačkog plana

Istih dana dio zarobljenika prebačen je u školu u Petkovcima. Ondje su držani u neljudskim uvjetima, bez hrane i vode, u pretrpanom prostoru, pod stalnim strahom i zlostavljanjem.

Prema sudskim utvrđenjima, pogubljenja na brani kod Petkovaca uslijedila su 15. srpnja 1995. godine. Zarobljenici su iz škole odvoženi prema brani, vezanih ruku i bez mogućnosti otpora, gdje su strijeljani u skupinama.

Iako se Petkovci kronološki nastavljaju na 14. srpnja, važno je naglasiti da se radi o istom zločinačkom slijedu: Bratunac, Zvornik, škole, autobusi, kamioni, polja, brane, strijeljanja i masovne grobnice.

Genocid koji je imao logistiku

Srebrenica nije bila zločin kaosa. Bila je zločin s logistikom. Za premještanje zarobljenika korišteni su autobusi i kamioni. Za zatočenje su korištene škole, skladišta i javni objekti. Za uklanjanje tijela korišteni su bageri, utovarivači i druga mehanizacija.

Upravo ta hladna organiziranost čini zločin još strašnijim. Nije se radilo o jednoj osvetničkoj epizodi, nego o sustavnom ubijanju muškaraca i dječaka iz srebreničke enklave.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i međunarodni sudovi pravno su utvrdili da je nad Bošnjacima Srebrenice počinjen genocid. Srebrenica je tako postala simbol najtežeg zločina počinjenog u Europi nakon Drugoga svjetskog rata.

14. srpnja kao dan tame

Četrnaesti srpnja 1995. ostaje jedan od najtežih dana srebreničkog genocida. Toga dana tisuće zarobljenika iz Bratunca prebacivane su prema zvorničkom području, gdje su započela velika masovna pogubljenja, osobito kod Orahovca.

U danima koji su slijedili zločin se nastavio na drugim stratištima: Petkovci, Kozluk, Branjevo, Pilica i druga mjesta postala su dijelovi iste mape smrti.

Zato se 14. srpnja u kronologiji Srebrenice ne smije spominjati samo kao datum. To je dan koji pokazuje razmjere organiziranog zločina, dan kada su zarobljenici sustavno odvođeni iz zatočeničkih prostora prema poljima i stratištima.

Srebrenica obvezuje na istinu. Obvezuje na sjećanje. I obvezuje da se genocid ne relativizira, ne prešućuje i ne pretvara u predmet političke trgovine.