21. kordunski korpus pred slomom: kako je 06. kolovoza 1995. započelo najveće okruženje u Oluji

Dana 6. kolovoza 1995. 21. kordunski korpus Srpske vojske Krajine još se uvijek nalazio na svojim položajima između Vojnića, Vrginmosta, Gline, Topuskog i Dvora na Uni, ali njegov vojni položaj bio je dramatično promijenjen.

Nakon oslobađanja Slunja, Rakovice, Plitvica i Korenice, spajanja Hrvatske vojske s 5. korpusom Armije BiH kod Tržačkih Raštela te oslobođenja Petrinje i Hrvatske Kostajnice, korpus je ostao gotovo potpuno odsječen od ostatka srpskih snaga.

Tko je bio Čedo Bulat?

Na čelu 21. kordunskog korpusa nalazio se pukovnik Čedomir (Čedo) Bulat, profesionalni časnik bivše JNA.

Prije raspada Jugoslavije služio je zajedno s generalom Petrom Stipetićem. Rat ih je postavio na suprotne strane bojišta, a upravo će njih dvojica 8. kolovoza 1995. potpisati dokument koji će označiti kraj organiziranog vojnog otpora Republike Srpske Krajine u Hrvatskoj.

No dva dana prije toga Bulat još uvijek pokušava održati obranu.

Što je branio 21. kordunski korpus?

1. kordunski korpus bio je jedna od najvećih operativnih cjelina Srpske vojske Krajine.

Njegova zona odgovornosti obuhvaćala je:

• Vojnić

• Vrginmost

• Topusko

• Glinu

• dio prostora prema Slunju

• područje prema Dvoru na Uni.

Njegova osnovna zadaća bila je:

• spriječiti prodor Hrvatske vojske prema Banovini,

• održati vezu između Like i Banovine,

• omogućiti izvlačenje snaga prema Bosni i Hercegovini ako obrana popusti.

U prvim danima Oluje korpus je još uspijevao pružati organizirani otpor, osobito na području Slunja i južno od Karlovca.

No 6. kolovoza stanje se potpuno promijenilo.

Kako je počelo okruženje?

Do jutra 6. kolovoza hrvatske su postrojbe ostvarile prodore na gotovo svim ključnim pravcima.

Sa sjevera su napredovale snage Zbornog područja Karlovac, koje su nakon oslobađanja Slunja krenule prema Vojniću.

S juga je iz Like prema Rakovici i Cetingradu izbila 1. gardijska brigada "Tigrovi", koja se spojila s 5. korpusom Armije BiH.

S istoka su nakon oslobađanja Petrinje napredovale postrojbe Zbornog područja Zagreb, potiskujući srpske snage prema Glini i Topuskom.

Zapadni pravac prema Bosni i Hercegovini više nije bio siguran jer su hrvatske snage već izbile na državnu granicu.

Time je 21. kordunski korpus ostao okružen s tri strane, a jedini preostali smjer izvlačenja vodio je prema Dvoru na Uni, pod stalnim pritiskom Hrvatske vojske.

Slunj je promijenio cijelu operaciju

Pad Slunja nije bio važan samo zbog oslobođenja grada.

Njime je prekinuta glavna prometna veza između Korduna i Like.

Istodobno su hrvatske postrojbe preko Rakovice i Plitvica izbile prema državnoj granici.

To je značilo da 21. kordunski korpus više nije mogao računati na pomoć 15. ličkog korpusa niti na organizirano izvlačenje preko Korenice.

Operativni prostor Republike Srpske Krajine bio je presječen na dva dijela.

Spajanje s 5. korpusom Armije BiH

Istoga dana hrvatske su se snage kod Tržačkih Raštela spojile s 5. korpusom Armije Bosne i Hercegovine.

Taj događaj imao je dvostruko značenje.

Prvo, deblokiran je Bihać.

Drugo, zatvoren je i posljednji ozbiljan prostor kroz koji su se snage 21. kordunskog korpusa mogle povezati sa srpskim postrojbama u zapadnoj Bosni.

Nakon toga više nije postojala jedinstvena obrambena crta Republike Srpske Krajine.

Zašto se korpus nije mogao organizirano izvući?

Do večeri 6. kolovoza dogodilo se nekoliko presudnih promjena:

• izgubljen je Slunj,

• izgubljena je Rakovica,

• izgubljene su Plitvice,

• izgubljena je Korenica,

• izgubljena je Petrinja,

• hrvatske su snage izbile na državnu granicu,

• 5 korpus Armije BiH probio se prema Hrvatskoj.

Zbog toga je korpus izgubio:

• sigurnu logistiku,

• mogućnost dopreme streljiva,

• slobodu manevra,

• pouzdane komunikacije između postrojbi.

Sve više postrojbi počelo se povlačiti bez jedinstvenog zapovijedanja.

Pregovori umjesto novog proboja

Već tijekom noći 6. na 7. kolovoza postalo je jasno da nastavak organizirane obrane više nije moguć.

Predstavnici UNCRO-a počeli su posredovati između hrvatskog zapovjedništva i predstavnika 21. kordunskog korpusa.

Na zahtjev međunarodnih predstavnika Hrvatska vojska 7. kolovoza privremeno je zaustavila napadna djelovanja kako bi se omogućili pregovori o predaji. Međutim, kako do dogovorene predaje nije odmah došlo, hrvatske su snage nastavile napredovanje.

Završnica kod Topuskog

Dva dana poslije, 8. kolovoza 1995., na cesti kod motela Brijuni pokraj Topuskog dogodio se prizor koji je ušao u hrvatsku vojnu povijest.

Pukovnik Čedo Bulat vojničkim je pozdravom prišao generalu Petru Stipetiću i izjavio:

"Gospodine generale, pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa. Predajem vam korpus i čestitam Hrvatskoj vojsci na pobjedi."

Time se oko 5.000 pripadnika 21. kordunskog korpusa, zajedno s naoružanjem i tehnikom, predalo Hrvatskoj vojsci. Bila je to prva predaja čitavog korpusa protivničke vojske u Europi nakon Drugoga svjetskog rata.

Dan kada je postalo jasno da je rat izgubljen

Šesti kolovoza 1995. nije bio dan predaje.

Bio je dan kada je ona postala gotovo neizbježna.

Oslobađanjem Slunja, Petrinje, Korenice i Plitvica te izbijanjem Hrvatske vojske na državnu granicu, 21. kordunski korpus izgubio je prostor za manevar i mogućnost organiziranog izvlačenja.

Ono što se 8. kolovoza dogodilo kod Topuskog nije bila iznenadna odluka jednog zapovjednika.

Bila je to posljedica vojnog okruženja koje je započelo upravo 6. kolovoza, kada je Hrvatska vojska presjekla okupirani teritorij, spojila se s 5. korpusom Armije Bosne i Hercegovine i slomila posljednju ozbiljnu operativnu cjelinu Republike Srpske Krajine.