Čakovci, 22. srpnja 1991.: JNA raketirala bazu „Tigrova“, poginuli Marius Koprić i Roberto Škrnjug

Čakovci, maleno selo u zapadnom Srijemu, četrnaestak kilometara južno od Vukovara, u ljeto 1991. godine postali su jedno od važnih uporišta tek ustrojenih hrvatskih oružanih snaga. U mjestu u kojem su prije rata zajedno živjeli Mađari, Hrvati, Srbi i pripadnici drugih naroda, smješteni su pripadnici 1. A brigade Zbora narodne garde – legendarnih „Tigrova“.

Bilo je to vrijeme sve snažnijih napetosti i prvih otvorenih oružanih sukoba na istoku Hrvatske. Barikade, napadi na hrvatsku policiju i stanovništvo te sve otvorenije svrstavanje JNA na stranu pobunjenih Srba nagovještavali su rat koji će uskoro zahvatiti cijelo vukovarsko i vinkovačko područje.

Dolazak „Tigrova“ u Čakovce

U Čakovce je 22. lipnja 1991. godine stiglo sedamdesetak pripadnika 2. bojne „Tigrova“, kojima je zapovijedao Marijan Mareković. Njihova zadaća nije bila samo provođenje obuke. Trebali su osiguravati položaje sjeverno od Đeletovaca, nadzirati prostor uz važnu cestu Vinkovci – Šid te, prema potrebi, djelovati i na drugim položajima u okolici Vukovara.

Sredinom srpnja Marekovićevu skupinu zamijenili su pripadnici 3. bojne pod vodstvom Ante Tovila. Bili su smješteni u napuštenoj osnovnoj školi na pustari kraj sela, na području koje se u pojedinim dokumentima navodi i kao Novi Čakovci.

Mladi gardisti nalazili su se ondje tek jedanaestak dana. Prema svjedočenjima njihovih suboraca, nisu otvarali vatru niti provocirali sukobe. Imali su zapovijed postupati suzdržano, iako su ih zrakoplovi JNA nadlijetali u brišućem letu i svakodnevno držali u neizvjesnosti.

Napad tijekom popodnevnog odmora

U ponedjeljak, 22. srpnja 1991. godine, oko 17.23 sati, zrakoplovi JNA napali su bazu „Tigrova“. Gardisti su se u tom trenutku nalazili na popodnevnom odmoru. Rakete su pogodile zgradu bivše škole i gotovo je potpuno razorile.

U samo nekoliko trenutaka mirno poslijepodne pretvorilo se u ruševine, dim i borbu za spašavanje ranjenih suboraca. Osmorica pripadnika „Tigrova“ zadobila su rane, dok su Marius Koprić i Roberto Škrnjug smrtno stradali.

Nisu poginuli u izravnom okršaju niti tijekom napada na protivničke položaje. Poginuli su u vlastitoj bazi, napadnuti iz zraka, dok su izvršavali zadaću obrane hrvatskih sela i prometnica. Njihova smrt pokazala je koliko se JNA do toga trenutka udaljila od uloge navodne „narodne vojske“ i pretvorila u otvorenu oružanu silu protiv hrvatskih branitelja.

Marius i Roberto, mladići iz zagrebačke Dubrave, time su postali prvi poginuli hrvatski vojnici s područja Grada Zagreba u Domovinskom ratu. Dokumentacija Grada Zagreba Roberta Škrnjuga navodi kao prvog poginulog pripadnika ZNG-a iz Zagreba.

Roberto Škrnjug prekinuo studij i otišao braniti Hrvatsku

Roberto Škrnjug rođen je 16. kolovoza 1967. godine u Zagrebu. Odrastao je u Sopničkoj ulici u Dubravi, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Nakon odsluženja vojnog roka upisao je Rudarsko-geološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Početkom 1991. godine, svjestan opasnosti koja se nadvila nad Hrvatskom, prekinuo je studij i dragovoljno pristupio Posebnoj jedinici policije u Rakitju. Iz te će se postrojbe razviti 1. brigada ZNG-a „Tigrovi“.

Sredinom lipnja raspoređen je u 3. bojnu sa sjedištem u Pionirskom gradu u zagrebačkoj Dubravi. Nakon kratke obuke poslan je na istočnoslavonsko ratište, na područje Iloka, Erduta i Čakovaca.

Za doprinos obrani Hrvatske Roberto Škrnjug posmrtno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana te Spomenicom Domovinskog rata, a dodijeljen mu je i čin časničkog namjesnika.

Marius Koprić napustio siguran posao i pristupio „Tigrovima“

Marius Koprić rođen je 1965. godine u Zagrebu. Prije rata radio je u tadašnjoj miliciji, koju je napustio u vrijeme sve većih nacionalnih napetosti i nepovjerenja unutar sustava.

Poput Roberta, dragovoljno je pristupio postrojbi u Rakitju, a potom i 1. A brigadi ZNG-a „Tigrovi“. Raspoređen je u 3. bojnu, smještenu u zagrebačkoj Dubravi – kvartu u kojem su obojica živjela i iz kojeg su zajedno krenula u obranu Hrvatske.

Marius je imao 26, a Roberto samo 23 godine. Pred njima su bili život, obitelji, poslovi i neostvareni planovi. Umjesto sigurnosti vlastitih domova odabrali su odlazak u Srijem, na područje na kojem se već osjećao dolazak velikog rata.

Danas počivaju na zagrebačkom groblju Miroševac, u grobnicama položenima jedna uz drugu – kao što su zajedno bili u postrojbi i zajedno poginuli u Čakovcima. Ulica kod okretišta Dubec nosi ime Roberta Škrnjuga, čime je njegov rodni grad trajno sačuvao uspomenu na njegovu žrtvu. Hrvatska katolička mreža njihovu pogibiju opisuje kao važan dio ratne povijesti Zagreba.

Iz Čakovaca prema obrani Đeletovaca

Nakon raketiranja baze pripadnici 3. bojne napustili su razoreni objekt u Čakovcima i raspoređeni su na položaje u Đeletovcima. „Tigrovi“ su ondje ostali do 21. rujna 1991. godine, a dio pripadnika odbio je izvlačenje i nastavio braniti selo sve do njegove okupacije 1. listopada.

Čakovci su tako ostali jedno od prvih mjesta na kojima je 1. A brigada ZNG-a platila tešku cijenu obrane Hrvatske. Napad na školu bio je i najava onoga što će uskoro uslijediti na cijelom području Vukovara, Vinkovaca i zapadnog Srijema.

Marius Koprić i Roberto Škrnjug nisu dočekali velike bitke u kojima će „Tigrovi“ potvrditi svoje mjesto među najpoznatijim hrvatskim ratnim postrojbama. Ipak, njihova žrtva ugrađena je u temelje te brigade i u povijest obrane Hrvatske.

Čakovci stoga nisu samo jedno od brojnih sela kroz koja je prošao rat. To je mjesto koje zauvijek povezuje Srijem i zagrebačku Dubravu – mjesto na kojem su dvojica mladih dragovoljaca položila život za domovinu koju su tek počeli braniti.

IZVOR: VSŽ