Isti datum, dvije ratne godine: Dražen Šešet poginuo je 1991., Ivica Cecelja četiri godine poslije
Dražen Šešet iz Gačica poginuo je 8. kolovoza 1991. u Gređanima kod Topuskog, a Ivica Cecelja iz Završja Podbelskog istoga datuma četiri godine poslije, na karlovačkom bojištu u završnim borbama Oluje. U 2026. navršava se 35 godina od Šešetove i 31 godina od Ceceljine pogibije, a njihova se imena ponovno spajaju na Memorijalu koji se ove godine prvi put održava u Završju Podbelskom.
Postoje datumi u kronologiji Domovinskog rata koji povezuju događaje međusobno udaljene godinama. Za Dražena Šešeta i Ivicu Cecelju to je 8. kolovoza. Šešet je toga dana 1991. poginuo braneći područje Topuskog, dok je Cecelja stradao 8. kolovoza 1995., kada je najveći dio oslobađanja u Oluji već bio proveden, ali borbe i opasnosti na terenu još nisu prestale.
Dražen Šešet rođen je 4. veljače 1971. u Varaždinu, a u rat je otišao iz Gačica. Imao je 20 godina kada je poginuo u Gređanima kod Topuskog. Udruga 2. gardijske brigade „Gromovi“ vodi ga među poginulim pripadnicima postrojbe upravo s tim datumom i mjestom pogibije. Hrvatski vojnik pritom daje važnu terminološku preciznost: 1991. riječ je bila o 2. „A“ brigadi Zbora narodne garde, iz koje je nastala 2. gardijska brigada „Gromovi“.
Gređani nisu bili izdvojena točka na karti. Bili su dio obrambenog prostora Topuskog koji je tijekom ljeta 1991. bio izložen napadima srpskih snaga. Povjesničarka HMDCDR-a Julija Barunčić Pletikosić u radu o Domovinskom ratu na Banovini navodi da su uz Topusko bila hrvatska sela Gređani, Hrvatsko Selo i Velika Vranovina, da je novoosnovana Policijska postaja Topusko imala zadaću njihove zaštite te da su se u obrani izmjenjivali manji dijelovi brigada ZNG-a.
Dijelovi 2. „A“ brigade bili su na tom području od početka srpnja, dok dostupne rekonstrukcije obrane Topuskog od 4. do 27. kolovoza bilježe i angažman manjih dijelova 110. brigade ZNG-a. To znači da Šešetova pogibija pripada vremenu u kojem hrvatske snage još nisu vodile rat za oslobađanje okupiranog teritorija, nego su pokušavale sačuvati naselja i prometnice pred napadima i širenjem oružane pobune.
Ceceljina pogibija nakon prodora prema Vojniću
Četiri godine poslije ratna situacija bila je potpuno drukčija. Ivica Cecelja, pripadnik novomarofske satnije 104. brigade Hrvatske vojske, poginuo je 8. kolovoza 1995. na karlovačkom bojištu.
Tu je dokumentacija znatno detaljnija. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, navodi se da su na karlovačkom pravcu djelovale 104. brigada te 110. i 137. domobranska pukovnija. Na ogulinskom pravcu bile su angažirane 14. i 143. domobranska pukovnija i 99. brigada, dok je bojna 148. brigade bila u pričuvi. Protivnik na tom području bio je Kordunaški korpus Srpske vojske Krajine.
Nakon oslobađanja Vojnića dio snaga Zbornog područja Karlovac 8. kolovoza dobio je zadaću pretresa oslobođenog područja. Upravo tada dogodila se tragedija 104. brigade.
Prema rekonstrukciji, napravljenoj na temelju operativnog izvješća Zapovjedništva Zbornog područja Karlovac od 8. kolovoza 1995., pripadnici 104. brigade upali su u srpsku zasjedu na području sela Križ, južno od Banskog Kovačevca. Pješačkom vatrom pogođen je autobus u kojem su se nalazili hrvatski vojnici. Poginula su četvorica pripadnika brigade, među njima Ivica Cecelja, a 20 ih je ranjeno. U razmjeni vatre poginuo je i jedan pripadnik srpskih snaga.
Lokalni izvori mjesto Ceceljine pogibije godinama označavaju kao Skakavac ili područje Skakavca. Službenija vojno-povijesna rekonstrukcija HMDCDR-a, oslonjena na operativno izvješće iz 1995., navodi selo Križ južno od Banskog Kovačevca. Zbog toga nije opravdano ta dva naziva bez dodatnog arhivskog istraživanja proglasiti istom mikrolokacijom.
Ceceljina smrt dogodila se u trenutku kada se organizirani otpor srpskih snaga na Kordunu lomio. Istog 8. kolovoza trajali su pregovori o predaji Kordunaškog korpusa SVK. Upravo zato njegova pogibija pokazuje koliko je pogrešno završetak velikih operacija poistovjetiti s trenutnim prestankom opasnosti za ljude na terenu.
Trideset i pet godina poslije
Dražen Šešet i Ivica Cecelja pokopani su jedan uz drugoga na groblju u Margečanu. Obojica su prije rata bila aktivna u svojim dobrovoljnim vatrogasnim društvima, Šešet u DVD-u Gačice, a Cecelja u DVD-u Završje Podbelsko.
U nedjelju, 9. kolovoza 2026., Memorijal Dražen Šešet/Ivica Cecelja prvi se put održava u Završju Podbelskom. Program počinje u 9 sati komemoracijom na njihovim grobovima u Margečanu, a u organizaciji sudjeluju DVD Gačice, DVD Završje Podbelsko, ogranci UDVDR-a Ivanec i Novi Marof te HVIDR-a Ivanec. Memorijal je ove godine povezan i s obilježavanjem 31. obljetnice Oluje.
Šešetova smrt pripada obrani Hrvatske u ljeto 1991., kada su hrvatske snage na Banovini pokušavale zaustaviti srpske napade. Ceceljina je došla četiri godine poslije, nakon oslobađanja velikog dijela Korduna, u srpskoj zasjedi tijekom pretresa oslobođenog područja.
Između ta dva 8. kolovoza nalazi se gotovo cijeli ratni put Hrvatske, od obrane ugroženih mjesta do oslobađanja okupiranog teritorija. Činjenice o Draženu Šešetu i Ivici Cecelji dovoljno su snažne same po sebi.
