Na današnji dan poginuo Slavo Grubišić, dozapovjednik Pukovnije „Ante Bruno Bušić“

Na današnji dan, 16. srpnja 1993. godine, poginuo je heroj Domovinskog rata Slavo Grubišić, piše domovinskirat.hr.

Od Posuškog Graca do zagrebačkog radnog mjesta

Rođen je 29. travnja 1970. godine u Posuškom Gracu u Hercegovini, kao sin Jerka i Zore Grubišić. Odrastao je sa sestrom Slavicom i braćom Brankom, Matom i Vinkom. Slavo je bio otvoren dječak i mladić, a među njegovim osobitim interesima bio je nogomet.

Osnovnu školu pohađao je u Gracu i Vraniću. Nakon toga završio je srednju strojarsku školu u Širokom Brijegu i stekao zvanje metalostrugara. Otišao je raditi u Zagreb, gdje ga je zatekao Domovinski rat.

Dragovoljan odlazak u obranu Hrvatske

U studenom 1990. godine dragovoljno je pristupio Jedinici za posebne namjene MUP-a Kumrovec. Kao njezin pripadnik početkom ožujka 1991. sudjelovao je u sukobu u Pakracu, a krajem istoga mjeseca i u akciji na Plitvicama. U toj je akciji poginuo Josip Jović, prvi hrvatski branitelj koji je izgubio život u Domovinskom ratu.

Nakon osnivanja Zbora narodne garde, Slaven, kako su ga zvali, pristupio je 1. bojni 4. „A“ brigade ZNG-a. Ondje se nije dugo zadržao. Već u lipnju 1991. prešao je u Bojnu Zrinski, Specijalnu postrojbu Ministarstva obrane Republike Hrvatske. S tom je postrojbom prošao niz ratišta.

Krajem veljače 1992. godine, naslućujući mogući ratni sukob u Bosni i Hercegovini, vratio se u rodni kraj zajedno s nekolicinom pripadnika Bojne Zrinski.

Zapovjedne dužnosti u rodnom kraju

Početkom ožujka u Posuškom Gracu osnovana je bojna „Knez Branimir“, a Grubišić je sudjelovao u njezinu ustroju. Najprije je obnašao dužnost zapovjednika satnije, nakon čega je ubrzo postao dozapovjednik bojne.

Iz bojne „Knez Branimir“ poslije je nastala Pukovnija „Ante Bruno Bušić“ HVO-a. Slaven Grubišić imenovan je njezinim dozapovjednikom. Kada je zapovjednik otišao, preuzeo je vodstvo Pukovnije, a zatim se ponovno vratio na mjesto dozapovjednika.

Obuka i odlazak na teren neprekidno su se izmjenjivali. Početkom travnja 1992. godine poveo je pripadnike Pukovnije „Ante Bruno Bušić“ na njihov prvi teren u Kruševo pokraj Mostara. Slijedili su tereni na području Livna, Mostara, Blagaja i Podveležja. Slaven je bio na čelu svojih ljudi, vodio akcije te procjenjivao teren i situaciju.

U međuvremenu je otišao u časničku školu na Hrvatskom vojnom učilištu. Završio ju je s odličnim uspjehom te je bio drugi najbolji polaznik prve klase časnika HVU-a.

Posljednje akcije i pogibija kod Mostara

Nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu, Slaven se ponovno priključio Pukovniji. Vodio je dvije akcije na Gubavici i u južnom dijelu Mostara, koje su provedene bez gubitaka.

Iako su mu govorili da akcijama treba koordinirati iz pozadine, on bi s osmijehom na licu odgovorio: „Za mnom“.

Tijekom najtežih borbi uz Mostar poginuo je pri povratku iz akcije. Bomba je ispala njegovu suborcu, a Grubišić se bacio na nju i tako spasio živote svojih suboraca.

Slavo Grubišić u trenutku pogibije imao je 23 godine. Posmrtno je promaknut u čin bojnika Hrvatske vojske.