VUČIĆ BI TREBAO ZAVRŠIT U HAGU: ‘Postoje snimke Vučića sa strojnicom iznad Sarajeva’

I 25 godina nakon opsade Sarajeva u Srbiji se o njoj šuti. Tvrde to tamošnji intelektualci i borci za ljudska prava napominjući kako bi tamošnja današnja politika na taj dio povijesti najradije zaboravila.

Četverogodišnja opsada Sarajeva tema je koja se u Srbiji zaobilazi, a o njoj, piše Deutsche Welle, ni 25 godina nakon što se dogodila ni bosanski Srbi niti oni u Beogradu ne govore mnogo. Potvrđuje to i predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u toj zemlji Sonja Biserko dodajući da je stanje po tom pitanju mnogo gore nakon posljednjih pet godina otkada je sadašnje vlasti. “Taj odnos nikada nije reflektirao ono što se zaista dogodilo, ali sada je to otišlo još dalje: rat u Bosni se tretira kao unutarnji građanski rat u samoj Bosni ili kao oslobodilački rat Srba protiv bosanske dominacije”, kaže Biserko. Teze koje se čuju u Srbiji, dodaje, negiraju “sve ono što je dokazano na Haškom tribunalu” i na druge načine. “U tom smislu se i travanjski početak opsade Sarajeva 1992. godine više spominje kao agresija na srpsku stranu”, dodaje Biserko. Dramaturg i jedan od osnivača Beogradskog kruga neovisnih intelektualaca Nenad Prokić navodi kako to nije nimalo čudno jer je cijeli državni vrh Srbije sastavljen od bliskih suradnika Slobodana Miloševića. “To je dio povijesti koji bi oni najradije obrisali i zaboravili. I tu se ništa nije promijenilo u proteklih 25 godina. Baš kao što se Aleksandar Vučić skrivao u onom videu na Palama sa strojnicom i bježi iz kadra da ga ne snimi kamera, tako i sada bježi iz kadra da ne kaže što zaista misli. Ne vjerujem da je on zaista promijenio svoje mišljenje. Čovjek koji je davao toliko toga jednoj politici u Srbiji koja je propala, sada i dalje bježi od te kamere i onda nešto malo glumi s Dodikom, malo s Izetbegovićem, a sve to jako neuvjerljivo zvuči i ne daje nikakve nade za budućnost”, kaže Prokić za Deutsche Welle te dodaje kako se cijeli svijet mijenja, a da sukobi Beograda i Sarajeva ostaju isti, jednako kao što ljudi poput Izetbegovića, Vučića i Dodika “pričaju iste priče zbog vlastitog džepa”. Stoga se i javnost u Srbiji ponaša slično. “Svi jednostavno bježe od saznanja da je netko držao grad pod opsadom četiri godine. Koja to vojna doktrina drži grad u opsadi četiri godine i puca snajperima na taj grad?”, pita se Prokić. Vrsta koju je Vučić okupio oko sebe je porazna danas, baš kao što je bila porazna i devedesetih i “više od 50 posto onih koji su glasovali za njega na proteklim izborima nemaju nikakvu želju promijeniti mišljenje o tome što se zaista dogodilo u Sarajevu”. Aktivistica za ljudska prava Aida Ćorović smatra da je propušten trenutak kako bi se nešto više učinilo na polju suočavanja s prošlošću u regiji. “To je bio trenutak kada su političari sjedili s nama zajedno na nekim regionalnim inicijativama, ali taj trenutak je brzo prošao i mislim da će se teško vratiti. A to i ne čudi: u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj na čelu su država ljudi koji su ili sudjelovali u kreiranju rata ili su to njihovi biološki ili ideološki sinovi.”