23. prosinca 1991. Zločini srpske vojske – formiranje ‘srpske Bosne i Hercegovine’
Formiranje „srpske Bosne i Hercegovine“ je de facto početak oružanih sukoba u toj Republici i stvaranja Velike Srbije bez Hrvata i muslimana. Srbima je bio cilj zadržati okupirana područja Republike Hrvatske i, nakon što okupiraju BiH, tim okupiranim područjima pripojiti okupirana područja Republike Hrvatske i tako konačno ostvariti postavljeni velikosrpski cilj – stvoriti Veliku Srbiju na tlu Hrvatske te Bosne i Hercegovine, piše Narod.hr.
Politički pluralizam
Politički pluralizam u Republici Bosni i Hercegovini počeo se je razvijati u ljeto 1990. godine: prvo su Muslimani osnovali Stranku demokratske akcije (SDA) pa Srbi Srpsku demokratsku stranku (SDS) i onda Hrvati Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ).
Demokratski izbori održani su krajem 1990. godine. Za predsjednika BiH izabran je Alija Izetbegović kao predstavnik najbrojnijega muslimanskog naroda.
Međutim, dok su Muslimani i Hrvati radili na očuvanju Bosne i Hercegovine kao države triju ravnopravnih naroda, Srbi su stvarali svoje lokalne vlasti. Sve je to bilo u sustavu stvaranja srpske države do crte Virovitica–Karlovac–Karlobag. U svemu tomu pomagala im je JNA koja je, nakon napuštanja okupiranog područja Hrvatske, veći dio naoružanja ostavila okupacijskim snagama za opremanje »Srpske vojske Krajine«, a preostali dio razmjestila u Bosni Hercegovini. Tako je srpska agresija, nakon rata u Hrvatskoj, u kojem JNA nije ostvarila postavljeni strateški cilj, u početku 1992. godine proširena na Bosnu i Hercegovinu.
U toj su zemlji, nakon povlačenja iz Slovenije i Hrvatske, bile smještene velike snage JNA. Ukupna jačina snaga JNA raspoređenih u početku 1992. godine u Bosni i Hercegovini bila je 83.000 ljudi, 460–500 tenkova, 400–420 oklopnjaka i 950–1000 topova, a broj tamošnjih srpskih dobrovoljnih snaga u BiH kretao se od 80.000 do 120.000 pripadnika.
„Srpska narodna skupština“ u BiH već 23. prosinca 1991. donijela je odluku da se do pravoslavne Nove godine (14. siječnja 1992.) formira tzv. „Srpska Bosna i Hercegovina“ što je bilo samo dan prije nego što će EZ službeno priznati neovisnost republika bivše Jugoslavije.
Genocid nad Hrvatima BiH
Dr. Anđelko Mijatović i mr. sc. Ivan Bekavac u knjizi Hrvati – četrnaest stoljeća ustrajanosti objašnjavaju kako je srpskom agresoru istovremeno bio cilj da uz pomoć međunarodnih snaga (UNPROFOR-a) zadrže okupirana područja Republike Hrvatske i, nakon što okupiraju Bosnu i Hercegovinu, tim okupiranim područjima pripoje okupirana područja Republike Hrvatske i tako konačno ostvare postavljeni velikosrpski cilj, stvoriti veliku Srbiju.
Genocid nad Hrvatima BiH počeo je ranije, još prilikom napada na Dubrovnik. Važno je napomenuti da je srpska vojska prije ovog čina proglašenja „srpske Bosne i Hercegovine”, u napadu na Dubrovnik i jug Hrvatske, u listopadu 1991. godine napravila pokolj u hrvatskom selu Ravno i okolnim zaseocima u Hercegovini prilikom čega je pobila Hrvate u tom selu te ih zapalila. Predsjednik BiH Alija Izetbegović dao je sramotnu izjavu i tada rekao da to nije njegov rat, premda su ubijeni građani BiH i to Hrvati. Tako nije mislio HVO, koji je naoružao hrvatski i muslimanski narod Hercegovine da ne bi bili pobijeni od četnika na sličan način kao u II. svjetskom ratu u istočnoj Hercegovini.
