Dok se čitala USKOK-ova optužnica Kuščević surfao na mobitelu: Sudac ga opomenuo
Dolazak Lovre Kuščevića, bivšeg ministra graditeljstva i uprave, na splitski Županijski sud izazvao je veliki interes medija. Kuščević je najpoznatiji po tome što je po naredbi premijera Andreja Plenkovića spriječio referendum o pravednijem izbornom zakonu. Iako je građanska inicijativa Narod odlučuje prikupila dovoljno potpisa, Kuščevićevo ministarstvo je desetine tisuće potpisa proglasio navodno nečitkima.
USKOK je protiv Kuščevića optužnicu podigao još u rujnu 2019., a terete ga po šest točaka. Zastupnik optužbe USKOK-a Krešimir Bačić pola je sata čitao optužnicu od šest točaka, a svi su rekli da se ne osjećaju krivima. U jednom trenutku Kuščeviću je očito bilo dosadno te je surfao po internetu na mobitelu, a kad ga je sudac upozorio da makne mobitel, pitao je može li izaći vani dok se optužnica čita, prenosi Narod.hr.
Podsjetimo, iscrpna USKOK-ova optužnica na preko 150 stranica tereti Kuščevića po šest točaka za zlouporabe položaja i ovlasti te sprječavanje dokazivanja.
Općine Nerežišća
Prva točka tereti bivše supružnike Lovru i Zoranu da su u periodu od početka prosinca 2008. do kraja ožujka 2018. godine iskoristili to što je Kuščević bio načelnik Općine Nerežišća kako bi sebi pribavili veliku materijalnu korist stjecanjem i prenamjenom poljoprivrednog zemljišta u Prostornom planu općine te prodajom istog. Kako je Kuščević kao načelnik znao da Općina priprema izmjene i dopune Prostornog plana kojima će se proširiti granica građevinskih područja, smatra USKOK, u dogovoru sa suprugom Zoranom 2008. godine i do kraja studenog 2009. godine je stupio u kontakt s vlasnicima tri nekretnine ukupne površine 4442 m2 koje su tad bile izvan građevne zone, prenosi Slobodna Dalmacija.
Kupci nisu ni sumnjali u riječi načelnika Općine
Naravno, Lovre im nije rekao da po predloženim izmjenama njihove nekretnine mogu ući u građevinsku zonu jer ispunjavaju uvjete već im je kazao da će ih koristiti u poljoprivredne svrhe. Kupci nisu ni sumnjali u riječi načelnika Općine pa su sa njegovom ženom potpisali kupoprodajne ugovore prodavši zemlju za ukupno 70 tisuća kuna odnosno po cijeni od 16 kuna po metru kvadratnom.
Nakon toga je Općina provela postupak izmjena plana koje su usvojene. Zorana Kuščević je, po USKOK-u, potom ishodila rješenja o uvjetima građenja i provela parcelizaciju zemljišta, a Lovro je dogovorio prodaju tog dijela zemljišta s firmom “Gold gradnja” iz Zagreba. Zorana službeno prodaje 1951 m2 zemljišta zagrebačkoj tvrtci po cijeni od 200 tisuća eura (nešto manje od milijun i pol kuna) odnosno za čak 762 kune po metru kvadratnom dok ostatak zemljišta od 2491 m2 vrijedan 873 tisuće kuna ostaje u njenom vlasništvu. Kuščevići su, smatra USKOK, sebi tako pribavili najmanje dva milijuna i 289 tisuća kuna koje im ne pripadaju.
Druga točka optužnice tereti Kuščevića i šogora Žuvića
Druga točka optužnice tereti Kuščevića i šogora Žuvića vezano za kupnju stana iz programa POS-a. U periodu od studenog 2009. do kolovoza 2010. godine Kuščević je kao tadašnji načelnik Općine, u studenom 2009. donio odluku o raspisivanju natječaja za prikupljanje zahtjeva za kupnju stanova POS-a u kojem je bilo određeno da pravo na zahtjev imaju svi punoljetni građani Hrvatske s prebivalištem na području RH ako oni i članovi njihovog obiteljskog domaćinstva nemaju u vlasništvu kuću, stan ili kuću za odmor koja je useljiva ili da nisu otuđenjem kuće, stana ili takvih objekata za odmor po bilo kojem pravnom temelju sebe doveli u situaciju da nisu vlasnici takve nekretnine.
Iako je znao da nema pravo na stan iz programa POS-a..
Kuščevićev šogor Žuvić se, iako je znao da nema pravo na stan iz programa POS-a jer je od 2007. godine vlasnik stana od 60-ak kvadrata u Splitu kojeg mu je darovao otac, se javio na natječaj i od Kuščevića tražio da mu kao načelnik omogući kupnju POS-ovog stana.
Po dogovoru, Žuvić je predao zahtjev priloživši lažnu izjavu po kojoj nema nikakvih nekretnina u svom vlasništvu. Kuščević tada, iako je po USKOK-u znao da ovaj ne ispunjava uvjete, 22. siječnja 2010. godine na sjednici Povjerenstva koje je provodilo natječaj i kojem je bio na čelu, ostalim članovima lažno prikazao da Žuvićev zahtjev odgovara uvjetima pa je tako Žuvić uvršten na drugo mjesto liste onih koji imaju pravo kupiti po povoljnijim kamatama stan POS-a.
Kuščević potom kao načelnik prihvaća odluku Povjerenstva i na osnovu nje Žuvić u banci dobija kredit i njime kupuje stan POS-a. USKOK smatra da je tako Žuvić dobio protupravnu korist od najmanje 73 700 kuna koliko je razlika između kamate POS-a i redovne kamate za stambene kredite te banke.
Treća točka optužnice
U trećoj točci okrivljeni su, dakako, Lovre Kuščević, Žuvić i Ante Marinović. Ovaj potonji je, po optužnici, u periodu od kolovoza 2011. do sredine kolovoza 2015. godine kao odgovorna osoba firme “Export-grof” iz Splita podnio prijedlog u postupku Izmjena i dopuna Prostornog plana prema Općini na čelu s Kuščevićem tražeći da se zemljište ukupne površine od preko 105 tisuća m2 u uvali Grška, a kojeg je Marinovićeva firma otkupila kao poljoprivredno, prenamjeni i da postane zemljište na kojem će biti moguća gradnja građevina za OPG i pružanja ugostiteljskih i turističkih usluga.
Kako bi osigurao da će se to dogoditi, Marinović je dogovorio s Kuščevićem da će ovaj to uvrstiti u Izmjene PP Nerežišća, a on će njemu dati u vlasništvo nekretninu na kojoj je bila ruševna nastamba vapnenica i omogućiti mu pristup preko zemlje koju je imala njegova firma.
Kako bi prikrili Kuščevićevu ulogu u svemu, dogovorili su da šogor Žuvić bude fiktivno prikazan kao kupac u fiktivnom kupoprodajnom ugovoru te zemlje po cijeni od pet tisuća i 180 eura. Marinović je onda u ožujku 2012. promijenio podatke na toj čestici koja je formirana u novoj površini od 518 m2 te je promijenio kulturu te čestice iz šume u maslinik. U kolovozu te godine Marinović i Žuvić sklapaju kupoprodajni ugovor tog zemljišta po cijeni od pet tisuća eura iako je tržišna vrijednost iznosila 310 tisuća kuna.
Kuščević u srpnju 2014. ispunjava svoj dio pogodbe
Na osnovu ugovora Žuvić se upisuje u zemljišnik kao vlasnik i u listopadu 2013. godine dobiva rješenje kojim se odobrava rekonstrukcija ruševne zgrade. Kuščević potom u srpnju 2014. ispunjava svoj dio pogodbe i stručnom izrađivaču Izmjena Prostornog plana u ime Općine predlaže da područje uvale Grška uvrsti u PP Općine radi izgradnje građevina gore navedene namjene.
Sve je to i prošlo potrebnu proceduru i kad je konačno ta uvala postala željeno područje, Marinovićeva firma dobija građevinsku dozvolu za gradnju navedenih objekata. Žuvić, pak, u prosincu 2017. godine nekretninu od 518 m2 prenosi u vlasništvo Lovrinog oca. USKOK smatra da je Kuščević tako sebi pribavio najmanje 310 tisuća kuna koje mu ne pripadaju.
Četvrta točka optužnice
U četvrtoj točki optužnice su Kuščević, Jakša Goić i Svemir Obilinović. Trojku se tereti da su se dogovorili da će Kuščeviću pribaviti nepripadnu imovinsku korist dizanjem vrijednosti njegovih nekretnina tako da će omogućiti prenamjenu gospodarskih objekata tj. štala u stambene, poslovne ili zgrade mješovite namjene i to navodnim ispravkom Izmjena prostornog plana bez provođenja propisane procedure. Kuščević od Goića traži da potpiše prijedlog kojeg je navodno podnio klub vijećnika HDZ-HSS lažno prikazavši da je bio razmatran i prihvaćen još dok je u tijeku bio postupak II. Izmjena i dopuna PP, ali da samo omaškom nije uvršten u konačnu odluku o izmjenama.
Potom Kuščević i Obilinović prave rješenje o ispravci greške, a Goić ga kao predsjednik Općinskog vijeća Nerežišća uvrštava na sjednicu u prosincu 2015. godine. Na sjednici načelnik Kuščević čvrsto obrazlaže da je omaškom izostavljena odredba o mogućnosti i uvjetima prenamjene gospodarskih građevina za uzgoj životinja u području do 200 m udaljenosti od građevinskog područja naselja. Ništa ne sumnjajući vijećnici izglasavaju odluku po Kuščevićevom guštu. On onda u veljači 2016. ishođuje prenamjenu štala u stambenu zgradu i tako sebi pribavlja najmanje 114 tisuća kuna koliko je prenamjenom povećana vrijednost bivše štale.
Peta točka optužnice
U petoj točci bivši je ministar sam optužen za malverzacije sa nekretninama svoje firme “Kuščević d.o.o.” čiji je jedini osnivač bio do 31. ožujka 2010. godine kada je udjele prenio na brata Branimira, a do 23. prosinca 2005. godine je bio i odgovorna osoba u firmi.
Dakle, znao je da firmi prijeti stečaj zbog neprekidnog duga od 2009. godine koji je iznosio nešto manje od milijun kuna prema vjerovnicima i državi i znao je da je jedino vrijedno što firma ima četiri nekretnine u stambeno poslovnoj zgradi u Supetru ukupne površine 328 m2. Kako bi umanjio buduću stečajnu masu, svom sada pokojnom tastu kojeg je imenovao direktorom, naložio je da s njim sklopi kupoprodajni ugovor kojim Lovre kupuje te nekretnine za puno nižu cijenu od tržišne.
Firma “Kuščević” prodaje Kuščeviću nekretnine za milijun i 85 tisuća kuna
Firma “Kuščević” prodaje Kuščeviću tako te nekretnine za milijun i 85 tisuća kuna. Kuščević podmiruje samo kredit od 117 tisuća eura da spriječi ovrhu banke, a ostatak cijene nikad ne uplaćuje na račun firme. Kad je otvoren stečaj i kad je firma brisana iz sudskog registra, snalažljivi Lovre lancu “Svpetrvs hoteli” prodaje te četiri nekretnine za 301 tisuću eura odnosno najmanje dva milijuna i 259 tisuća kuna. Tako sebi pribavlja, po USKOK-u, nepripadnih gotovo milijun i 300 tisuća kuna razlike u cijeni te oštećuje verovnike smanjenjem stečajne mase za taj iznos među kojima je i država koju je oštetio za najmanje 420 tisuća kuna.
I napokon, šesta točka tereti Kuščevića za sprječavanje dokazivanja. Saznao je da će Ante K. u studenom prošle godine biti pozvan u USKOK kao svjedok u sklopu istrage i da bi trebao govoriti o poslovanju njegove firme iz Supetra i Kuščevićeve firme. Dan prije ispitivanja sačekao je Antu dok je išao s posla i zatražio od njega da lažno svjedoči odnosno da kaže da je njegov pokojni otac kao vlasnik firme od Kuščevićevog pokojnog tasta koji je bio direktor “Kuščević” d.o.o. primio 100 tisuća kuna zakupnine za jedan poslovni prostor u Supetru. Tražio je i da Ante K. kaže istražiteljima da Zorana Kuščević nije imala nikakvog utjecaja na poslovanje firme “Kuščević” već da je sve vodio pokojni tast. Obećao je da će se, ako ovaj to napravi i svu krivnju prebaci na pokojnika, “odužiti njemu i obitelji” i podmiriti to dugovanje od 100 tisuća kuna. Ante K. je to odbio.
