DVOGODIŠNJA DJEVOJČICA BILA JE U LOGORU: ‘Moju majku je silovao kapetan Boro, a oca su ubili’

ZLOČIN U SOTINU

U Sotinu je u danas obilježena 29. obljetnice agresije JNA i srpskih paravojnih postrojba na to vukovarsko prigradsko naselje, u kojoj je poginulo 68 hrvatskih branitelja i civila, od kojih se još 17 osoba vode kao nestale.

Između 14. i 20. listopada srpske su vojne postrojbe nakon okupacije Sotina nasilno odveli veći broj nesrpskih mještana u logor u Negoslavce gdje su bili podvrgnuti mučenju i zlostavljanju. Preostale sotinske Hrvate okupatori su zatvorili, tjerali u radni logor i postupno ubijali. Posmrtni ostaci djela stradalih pronađeni su na mjesnom groblju i u masovnoj grobnici kod vučedolskih vinograda.

Djevojčica u logoru

Zbog ratnog zločina počinjenog nad hrvatskim civilima u Sotinu, 2006. godine Županijsko je državno odvjetništvo u Vukovaru podignulo optužnicu protiv 17 osoba. Tijekom suđenja na vukovarskom Županijskom sudu, jedan je optuženi umro, dvojica su oslobođena krivnje, dok se preostalih 14 optuženih za zločine u Sotinu 1991. godine nalazi u bijegu. Naknadno, za zločin u Sotinu odgovarala su samo dva počinitelja, a to nam je potvrdila Sandra Rapčak, predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata koja je kao 2,5 godišnja djevojčica završila u kućnom logoru u Negoslavcima:

“U to vrijeme imala sam malo više od dvije godine, pa se moje iskustvo zapravo svodi na prepričavanje moje obitelji koja je skupa sa mnom prošla pakao”, kazala nam je Sandra, kći majke koju su tada silovali i oca koji do danas nije pronađen.

“Pronašli su nas u podrumu”

“Krajem 8. mjeseca nakon bombardiranja sela, autobusima se počelo evakuirati stanovništvo. Svi su autobusi prošli, no taj posljedni u kojem sam bila ja s obitelji je kod Lovasa zaustavljen i vraćen u Sotin. Tata je imao radnu obavezu na farmi Jakobovac, baka je šivala i tako smo nekako preživljavali sve dok nakon mjesec dana u selo nisu ušli tenkovi JNA u društvu lokalnih Srba. Započelo se s granatiranjem, a mi smo se sakrili u podrumu, no oni su “, priča nam Sandra o proživljenim užasima.

Naša sugovornica kaže kako su ih tada pronašli i istjerali na dvorište. Od Sandre, njezine majke i bake odvojili su njezinog kuma i djeda:

“Kapetan Boro se iživljavao nad mojom majkom”

“Čovjek kojeg su oslovljavali sa ‘kapetan Boro’ pod prijetnjom oružjem tjerao je moju majku da se vrati u podrum. Nakon njezinog odbijanja, zaprijetio je da će ubiti mene, koja sam za to vrijeme bila na nišanu. Moja mama se vratila u podrum u kojem ju je taj čovjek silovao, a kada je završio, pozvao je da to učini i vojnik koji je mene držao upereno oružje”, opisuje nam Sandra Rapčak strahotu koju je proživjela njezina majka.

“Kad su nad njom završili iživljavanje, onda su našeg kuma i mog djeda skinuli do gola, zavezali ih bodljikavom žicom i vukli kroz selo na tenku. Nas tri su odveli u Negoslavce, pozatvarali nas u neke priručne, kućne logore i opet silovali moju majku. Tamo su vršili ispitivanja tražeći informacije o mom ocu, a baka im je govorila da ne zna gde je. Tada joj je jedan moj sumještanin, Srbin, rekao: ‘Rapčaka će mo staviti na prvo mjesto’, a pritom je mislio na likvidaciju. Za tog čovjeka znam da je umro u Sotinu i da mu nikada nije bilo suđeno”, kaže Sandra.

Iz Srbije u Makedoniju

Njihova agonija prestala je kada su nakon dva dana torture prevezeni u Srbiju u kojoj su im rekli da mogu ići gdje god žele – osim u Hrvatsku. No, Sandrina baka sjetila se svog brata u Makedoniji koji je u to vrijeme bio visoko pozicioniran u JNA.

“On nije mogao vjerovati da se to događa. Tek kada je čuo našu priču, zauvijek se maknuo iz JNA”.

Sandrin djed je nakon torture u Sotinu odvezen u logor Begejci, a oslobođen je u prvoj razmjeni. Što se očeve sudbine tiče, ona je najmanje poznata:

“Preko Facebooka mi se javila žena koja je vidjela kad je moj otac odveden i pretučen te odvezen prema Ovčari. Još uvijek se nadam da će njegovi ostaci biti pronađeni jer… Pamtim ga samo sa vjenčane slike… Imam oca, ali nemam sjećanja”.

Silovatelj je umro na slobodi

Sandra Rapčak bila je aktivna pri nekim sudskim procesima kada je pričala sa svojim bivšim susjedima – Srbima preko kojih je htjela doći do nekih informacija:

“Pitala sam Žarka Miloševića koji je i sam priznao neka ubojstva zbog kojih je osuđen i zbog kojih i danas leži u zatvoru, o čovjeku koji je silovao moju majku. Bio je prestrašen i iznenađen. On je bio naš prvi susjed, pa smo nekako računali da će nam otkriti tko je čovjek kojega je oslovljavao sa “kapetan Boro”. Rekao je da je riječ o Borivoju Tešiću. Milošević je tada bio spreman dati DORH-u izjavu, ali se ništa nije pokrenulo. Na žalost, ovih sam dana doznala da je ‘kapetan Boro’ umro prije tri godine”, otkriva nam Sandra Rapčak, predsjednica udruge Djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata.