Hrvatska i Inicijativa Triju mora – gdje smo nakon summita u Tallinu?

Summit Inicijative Triju mora, održan prošli tjedan (19. i 20. listopada) u glavnome gradu Estonije Tallinu, već je opisan kao i možda dosad najkonkretniji susret na vrhu lidera država članica Inicijative.

Kako su to najavljivali analitičari uoči summita, njegov organizator Estonija je za svoj glavni cilj imala pretvaranje ideje o investicijskom fondu Inicijative u konkretan oblik. I u tome je uspjela.

Devet od ukupno 12 država Inicijative već je izrazilo konkretne iznose koje će uložiti u Fond i tako postati njegovi članovi. Nadalje, još jedno konkretno postignuće summita jest proširenje liste prioritetnih projekata koja je definirana na summitu u Bukureštu prije dvije godine, a sada joj je dodano još 20 projekata. Kao i prebacivanje suradnje s predsjedničke na premijersku razinu koje se dogodilo na summitu, što ima konkretne posljedice u bržoj realizaciji projekata.

Naposljetku, nije nevažno i to da je na summitu donesena odluka o utemeljenju tajništva Inicijative koje će imati sjedište u Budimpešti, a njegovo financiranje preuzet će Mađarska.

To su, ukratko, tek neka od postignuća summita koji je većim dijelom održan virtualnim putem (s većinom državnika koji su sudjelovali on-line), ali je unatoč tome podigao Inicijativu na još višu razinu.

Gdje je Hrvatska u svemu tome?

Druge države članice Inicijative i dalje nas doživljavaju kao bitan čimbenik u njoj i ne zaboravljaju kako su upravo Zagreb i Varšava bili formalni pokretači projekta koji je sada „u punoj brzini“.

Premijer Andrej Plenković na ovom je summitu ponovio odlučnost Zagreba da ostane posvećen Inicijativi. Nije to nikakva novost, jer je tu posvećenost, barem formalno, i do sada deklarirao.

Dogodile su se, međutim, i konkretne stvari. Hrvatska je najavila kako će u investicijski fond uložiti oko 20 milijuna eura, a na sjednici Vlade prošlog tjedna, donesena je odluka o određivanju nacionalnog koordinacijskog tijela i nacionalnog koordinatora za Inicijativu triju mora.

Istodobno, summit je, barem što se Hrvatske tiče, bio obilježen i političkim napetostima.

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović, koji je na izborima u siječnju pobijedio Kolindu Grabar Kitarović, predsjednicu koja je s poljskim predsjednikom Andrzejom Dudom pokrenula Inicijativu, veliki je protivnik političke integracije na potezu Baltik-Jadransko more.

To je pokazivao s brojnim izjavama tijekom kampanje („Ta Inicijativa je nepotrebna i okuplja previše država od Estonije do Bugarske. Što je to?“), a pokazao je to i sada uoči summita, odbijajući se pojaviti na njemu, ponavljajući svoje teze. Inicijativa, rekao je, ljuti „Njemačku i Rusiju“ što Hrvatskoj nije potrebno.

Ono što se dogodilo nakon njegova odbijanja jest da je Andrej Plenković odlučio pojaviti se sam na summitu umjesto ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, kako je to bilo predviđeno.

Plenković i Milanović su trenutačno u jako lošim odnosima, ali prijepor oko Inicijative Triju mora ipak je dublji od njihovih trenutačnih svađa.

Razlozi zbog kojih Milanović tako kategorički odbija sudjelovati u Inicijativi nisu do konca jasni. Važno je, međutim, primijetiti kako su njegove izjave jako toplo dočekane u – Rusiji. Moskovski su mediji njegovim izjavama posvetili veliku pažnju, navodeći kako je rekao da „Inicijativa ima za cilj izolirati Rusiju“.

Plenković, s druge strane, također nije bio nikada veliki pobornik Inicijative, što se moglo jasno vidjeti u godinama kada je njezina glavna zagovornica bila predsjednica Grabar Kitarović. Plenkovićev odnos prema Inicijativi ipak se nešto promijenio nakon što se promijenio odnos Njemačke prema njoj.

Kao političar koji pažljivo osluškuje signale iz Berlina, hrvatski je premijer i u ovom slučaju prilagodio svoju politiku. Nakon promjene odnosa Njemačke prema Inicijativi, on je sada otvoreniji prema njoj, iako uz dozu suzdržanosti. Na summitu je ponovio kako očekuje da će u budućnosti veću ulogu u njoj imati Njemačka i SAD.

Tako treba iščitavati i njegovu odluku da ipak on bude na summitu. Nakon što je Milanović svojim istupima „sasjekao“ Inicijativu, Plenković je odlučio da je mora podržati svojim pojavljivanjem na on-line konferencijama summita. Poruka je jasna: Hrvatska u ovome trenutku želi biti dijelom Inicijative i aktivno sudjelovati u njoj.

Čak i ako ova potpora nije „iskrena“ i suzdržana, čak i ako je ovisna o ponašanju Plenkovićevih političkih „mentora“ – ona je ipak tu. Nakon dugo vremena ignoriranja Inicijative ili čak njezina ismijavanja, hrvatski mainstream mediji, s kojima Plenkovićeva vlada desnog centra ima jako dobar odnos, počeli su o njoj pisati pozitivno.

Navodi se tako kako među prioritetnim projektima koje Inicijativa Triju mora planira, čak 11 njih treba biti realizirano u Hrvatskoj, a vrijednost im je oko 2 milijarde eura. 

Također, jedan od najvažnijih elemenata hrvatske strategije u cijelome projektu – LNG terminal na Krku koji bi trebao biti povezan s onim u Świnoujściu – uskoro bi konačno trebao započeti s radom, nakon godina nepotrebnih odlaganja.