JUTRO NAKON DERBIJA Petkovićeva nadahnutost pobijedila je Hajdukovu nerealnost
U Hajduku se doista mogu i zamisliti, ali i očajavati. Porazom protiv Dinama, ruku na srce, Hajduk lagano otpada iz borbe za naslov hrvatskog prvaka, praktički su u utrci samo Rijeka i Dinamo. Zato i jest ovaj derbi bio tako rijetko bitan. Bod niti jednoj momčadi nije bio dovoljan, a poraz je bacao i jedne i druge u ambis.
Što se prvenstva tiče Hajduk je zaista u provaliji, mora gledati tek prema utješnoj nagradi, Kupu. U tome je uspio u zadnje dvije sezone. Sada će biti teže, u srijedu u Split u polufinalu Kupa opet na Poljud dolazi Dinamo. Kod Hajduka narušenog samopouzdanja.
Jedan podatak zorno govori što se događa s Hajdukom u zadnje vrijeme. Nakon Nove godine pod trenerom Mislavom Karoglanom od mogućih 27 bodova Hajduk je osvojio tek 14. Što je po Hajduk ponižavajući učinak. I onda taj isti trener nakon poraza protiv Dinama hladno kaže: “Otkad sam u Hajduku odigrali smo samo dva loša poluvremena”.
Demagogija
Da, u Hajduku uistinu nedostaje realnosti. Složena je nikad skuplja momčad koja je prepuna rupa i nedostataka. Dok je Marko Livaja mogao sam vući nekog rezultata je i bilo. Ipak, očekivati da će Livaja sve sam činiti ne da je nerealno, nadrealno i nemoguće, nego je i smiješno.
Ako ćemo pravo, ovaj zadnji derbi niti Dinamo nije naročito odigrao. No, i to je bilo dovoljno za zlata vrijednu pobjedu. Možda je i Hajduk u svojim stihijskim napadima i mogao izjednačiti, no to ne bi ništa promijenilo u zaključku. Svaki je lanac jak toliko koliko je jaka najslabija karika. A u Hajduku ima nekoliko baš tankih, napuknutih karika. Što se na duže staze, u dugačkom prvenstvu, i te kako osjeti. Primjerice, Hajduk može bez ikakvih problema izgubiti utakmicu na svom prepunom Poljudu i to od potpunog autsajdera.
A “vaditi” se na derbijima čista je demagogija. Hajduku nedostaje kreativnost, mašta u sredini terena, usredotočenost u obrani, a u napadu sve ostaje na tome je li Livaja raspoložen. Takva momčad ne može imati kontinuitet.
Vrhunsko suđenje
Rekosmo, Dinamo u Splitu nije pružio neku veličanstvenu partiju. No, kod modrih se osjetilo iskustvo igranja bitnih utakmica, a Petković je ove sezone baš nadahnut. Gol koji je postigao pravo je malo remek-djelo. On je najplaćeniji igrač lige i to iz kola u kolo, ali i u reprezentaciji, dokazuje. Netko će reći da je Dinamo u Splitu samo uzeo ponuđeno. Možda.
Hajdemo ovako postaviti stvari. Hajduk je prvo poluvrijeme igrao poprilično oprezno, iako su u bijeloj momčadi znali da samo pobjeda nosi potrebno. U nastavku, kod rezultatskog zaostatka Hajduk je konačno zaigrao na rizik i stvorio nekoliko šansi, više zbog borbenosti nego zbog kreacije. No, tako je trebalo igrati od samog početka. Je li trener Karoglan o tome razmišljao?
Nema naposljetku, što se tiče skršenih Hajdukovih ambicija, da će račun prije ili kasnije morati podnijeti sportski direktor Mindaugas Nikoličius i predsjednik Lukša Jakobušić. Momčad koja je složena, pritom i veoma skupa, uistinu nije konkurentna Rijeci i Dinamu. Još kada se navijači sjete poraza od Lokomotive, Istre, ma ostanu bez riječi… Netko će morati platiti račun.
S ove utakmice ipak moramo izdvojiti nešto blistavo. To je suđenje Nijemca Sieberta. Kakva pokretljivost, beskompromisnost, autoritativnost i pravičnost. Njegove sitne greške su skoro pa nevidljive, no osjećaji za igru, prednost, nervozu su perfektni. Naši suci nasuprot ovog Nijemca izgledaju kao početnici koji još nisu postali ni amateri.
