LJEPOTE HRVATSKE Željeznički dragulj slavi 100. rođendan: Put do Čupkovića mosta nije bio lak, ali...
Dražen Breitenfeld · · 5 min čitanja
Čupkovića most sagrađen je 1925. godine, prije točno 100 godina, a gradila ga je ondašnja Austro-Ugarska blizu Knina u sklopu gradnje željezničke pruge od Zagreba prema Splitu kroz Liku. Bila je to tada žila kucavica Europe i Dalmacije, a danas onuda prođe tu i tamo koji vlak ili avanturisti. Ovaj je skriveni most pravi turistički, ali i prometni i željeznički dragulj. Zato ga danas traže i posjećuju mnogi namjernici, pa i cikloturisti po zabačenim vrletima ne bi li došli do njega, fotografirali ga i uživo vidjeli ovo spektakularno zdanje
Bloger tportala krenuo je u potragu za najimpozantnijom građevinom i željezničkim vijaduktom u Hrvatskoj biciklom iz Knina uz ličku prugu, baš kao što su to nedavno napravili ekipa BBC-ja i Michael Palin snimajući novi serijal TV putopisa o sporim putovanjima željeznicom. I poznati putopisac i naš bloger, svaki na svoj način, htjeli su doći do tajanstvenog Čupkovića mosta i stigli su, ali malo sa zakašnjenjem, kao i vlak, jer su se morali snaći u vrletima, gudurama i bespućima, u kojima nema signala, na rubu bosanskih planina i granice s BiH, području gdje izvire rijeka Zrmanja, a jedino se nižu malobrojna sela i željeznički kolodvori Pađene, Plavno, Zrmanja i Malovan.
Putem od četrdesetak kilometara nećete sresti nikoga osim možda biciklista, putopisca ili nekog namjernika te jednom dnevno vidjeti vlak ili bar čuti huk lokomotive. Znao sam da se vozim po istoimenoj bike stazi 'Čupkovića most' i sve je bilo u redu, lagano se ide minijaturnom cestom, ali mosta nema, pa nema. Eto i oznake bike staze 404, ali njega još ni na vidiku. Doduše, pogled je sužen jer se u kružnoj ruti od Knina do sela Oton Bender ide dijelom gdje je pruga udaljenija, a povratak prema Kninu je stalno uz prugu Zagreb-Split. Barem sam tako organizirao, tj. osmislio svoj put, dok spomenuta staza 404 krati put do Knina, a ja sam krenuo baš uz samu prugu koja spuštajući se prema tom gradu radi mnoge velike zavoje, a to je dalja ruta. Sama bike staza ima visinsku razliku oko 700 metara, no načelno nije zahtjevna jer su usponi postepeni i neki put ih ni ne osjetite.
Putuje se zapravo stalno kroz šume ili nisko raslinje, uz obilje proljetnog samoniklog bilja. Kako sam počeo vožnju malo ponad Knina, još sam u daljini vidio i drugu, Unsku prugu, tok Krke i visoke bosanske planine u daljini. Kada sam ipak nakon petnaestak kilometra vožnje došao do napuštenih kuća i ugledao tablu kolodvora Plavno, odmah sam se spustio do stanice jer sam dolazak na prugu za mene je bio putokaz, odnosno vodilja do traženog mosta.
Ispred kolodvora me dočekalo dvadesetak lijepih mačkica sunčajući se na peronu na kojem je nekada bilo puno putnika. Početkom 20. stoljeća ta je pruga bila žila kucavica za ovdašnje stanovnike, ali i za one koji su putovali za Dalmaciju ili obrnuto. Na kolodvoru Plavno već je naslagano puno drva, valjda za iduću zimu. A jedva smo se ove zime riješili, pomislih. Ljubazna prometnica vlakova na moje pitanje: 'A gdje je ovdje Čupkovića most?' smijući mi odgovara: 'Pa ovdje je, samo ga ne vidite.' Tako sam shvatio da sam na sto metara od mosta i da mu mogu prići pješice ili ići malo uokolo i biciklom doći ispod njega u selo Oton Bender.
Odlučio sam se prvo pješice obići most da vidim njegovu vizuru iz obje perspektive. S obzirom na to da vlaka nije bilo, mogao sam prošetati, snimati i uživati. Kako je vrlo visok, a izdiže se iznad cijelog kraja, moguće je promatranje bliže i dalje okolice. Most je sagrađen 1925. godine, prije točno 100 godina, a gradila ga je ondašnja Austro-Ugarska i bio je žila kucavica Europe i Dalmacije, a danas njime prođe tu i tamo koji vlak ili avanturisti. Prema nekim podacima, zove se i Oton Bender, po imenu zaseoka. Šezdesetih godina jaka bura prevrnula je teretni vlak na njemu, pa je Čupkovića most ostao zapamćen i po tragediji koja je odnijela živote osoblja te oštetila kuće u selu na koje je pao vlak. Uz modernizirani kolodvor Plavno, tik do mosta, obnovljena je pruga te postavljen mjerač brzine vjetra, da se tako nešto ne bi ponovilo. Vlakovi preko njega prelaze sporo, iz sigurnosnih razloga, a i zbog njegove starosti, pa će vjerojatno biti obnovljen i zasjati u novom ruhu.
Inače, bike staza 'Čupkovića most' smatra se srednje teškom. No, kako sam napomenuo, usponi nisu nagli ni veliki, naprimjer cjelodnevni izlet, tj. put od Knina, odnosno sela Žagrovića prema Otonu, bit će super bike i izletničko putovanje. U jednom od zaseoka, Otonu Benderu, smjestio se iz most visoko iznad sela i kuća. Šteta je što nisam planirao da idem preko sela Radljevac zbog istoimene rječice i njenih slapova, Stojakovića vodopada i Radljevac buka. No možda to učinim neki drugi put kada dođem u ovo svakako zanimljivo područje za bicikliste. Puno je cestica, a divan je to kraj u kojem caruju samo mir i tišina, pa se zaista ugodno voziti, pedalirati i prepustiti živopisnom, ali pomalo devastiranom, odnosno zanemarenom području. Oni željni više prijeđenih kilometara i još ambicioznijeg izleta mogu krenuti do rijeke Zrmanje i njenog toka u kanjonu, koji se također približio bike ruti oko Čupkovića mosta. Ovo područje inače okružuju tri rijeke, Zrmanja, Kobilica i Radljevac, a s Čupkovića mosta su pak najljepši vidici prema cijelom tom kraju, ali i Dinari te Bosni i Ravnim kotarima. Ondje nema ni škole, ni trgovine, ni kafića, samo nešto malo kuća i ljudi. Često ih spašavaju mobilni timovi koji im donose sve potrebno. A naravno, obraduju ih posjetitelji koji, poput nas, pronađu put do Čupkovića mosta, trenutno najveće ovdašnje vrijednosti i zanimljivosti.
