MIMO BANAKA KRUŽI 36 MILIJARDI KUNA: Kriminalci u problemima uoči prelaska na euro, očajnički pokušavaju legalizirati novac stečen kršenjem zakona

Kako to nerijetko u Hrvatskoj biva, ražanj se sprema dok je zec još u šumi, tako bi se nekako parafrazirati mogle pripreme za uvođenje eura. Premda su premijeru Andreju Plenkoviću, guverneru Borisu Vujčiću i nizu drugih ekonomskih stručnjaka puna usta priprema za ulazak u eurozonu, odgovor na pitanje hoće li euro uistinu s prvim danom iduće godine postati zakonsko sredstvo plaćanja u našoj zemlji saznat će se tek na proljeće ove godine. Tada bi, naime, Europska komisija trebala objelodaniti Izvješće o konvergenciji, u kojem će i službeno iznijeti ocjenu kriterija konvergencije, odnosno kriterija iz Maastrichta koje moraju zadovoljiti sve članice Europske unije koje žele uvesti euro kao svoju službenu valutu.

Ilegalni kapital

Zasad je najavljeno da bi Hrvati najkasnije do početka rujna ove godine na policama trgovačkih lanaca mogli nailaziti na cijene iskazane u eurima i kunama. Riječ je o svojevrsnom procesu prilagodbe, kojemu je cilj izbjegavanje zaokruživanja cijena. Već su sada iz Hrvatske narodne banke pozvali građane koji drže veće zalihe gotovine da ih postupno počnu smanjivati kako bi pojednostavnili konverziju. “Svi koji uobičajeno ne raspolažu gotovinom u iznosima većima od dvotjedne potrošnje, ne moraju poduzimati baš ništa. Kune će moći normalno trošiti tijekom razdoblja dvojnog optjecaja, koje će trajati dva tjedna nakon uvođenja eura, a eure će moći postupno podizati s bankomata. Zalihe kunske gotovine mogu se smanjiti postupnim trošenjem ili njihovim polaganjem u banke”, objasnili su iz središnje banke.

Ono što u njihovim objašnjenima privlači najviše pozornosti jest podatak da je u Hrvatskoj izvan bankarskog sektora u optjecaju basnoslovnih 36 milijardi kuna u gotovini, riječ je o novcu koji se mahom nalazi kod građana, a u manjoj mjeri kod poslovnih subjekata. Kako s ovolikom milijardama ništa nije slučajno, tako je malo vjerojatno da je tu riječ o pošteno stečenom novcu, upućeni svjedoče kako postoji mogućnost da je najveći dio od tih 36 milijardi kuna stečen nelegalno. Država, razumljivo, očekuje da će građani staviti novac u banku, no pitanje je kako će se taj novac položiti u banku ako je riječ o takozvanom crnom novcu, koji su vlasnici stjecali pod sumnjivim okolnostima. Kako su Hrvati stručnjaci za pronalaženje rupa u sustavu, tako se ilegalno zarađen novac posljednjih nekoliko mjeseci intenzivno ulaže u nekretnine. Upravo u tome dio stručnjaka vidi razlog naglog skoka cijena nekretnina, koji nije utjecao na njihovu prodaju.

Pranje novca

Navodno je u vodećim hrvatskim oglasnicima zabilježen konstantan pad ponude, a usporedno s time i porast potražnje, tako je, primjerice, nedavno na jednoj od vodećih oglasnih stranica u prodaji bilo oko 15.000 stanova, prije desetak dana ta brojka pala je na oko 8000 stanova, a onda je prije nekoliko dana uslijedio pad na 7000 stanova. Kako to nisu mali iznosi, tako ni cijene četvornog metra nisu male, međutim, i tu je proces pomno osmišljen – najjednostavnije rečeno, ako je cijena četvornog metra određene nekretnine 4000 eura, tada kupac s prodavateljem dogovara da se ugovor sklopi na, primjerice, 2800 eura, a ostatak iznosa isplaćuje u gotovini. Tako funkcionira ozbiljna praonica novca.

Inače je krajem jesenskog kvartala prošle, 2021. godine, ukupna financijska imovina hrvatskih kućanstava iznosila 569,5 milijardi kuna, odnosno oko 136 posto BDP-a, od čega su najzastupljeniji depoziti kod domaćih kreditnih institucija koji iznose oko 236 milijardi kuna. Drugi najzastupljeniji oblik financijske imovine odnosi se na udjele u mirovinskim fondovima te tu govorimo o oko 133 milijarde kuna. Na trećem su mjestu s nešto manje od sto milijardi kuna vlasnički udjeli u nefinancijskim poduzećima, dok je od ostalih oblika financijske imovine najzastupljeniji novac u optjecaju te se procjenjuje da se on uglavnom nalazi u vlasništvu kućanstava, a ovdje pak govorimo o oko 35,2 milijarde kuna. Imovina kod osiguravajućih društava iznosi oko 27 milijardi kuna, a udjeli u investicijskim fondovima oko 16,4 milijarde kuna. Zgodno je kod ovih službenih brojki spomenuti i iznos depozita koji su krajem studenoga prošle godine građani držali u bankama, tu je riječ o 238,5 milijardi kuna, od čega je oko 149 milijardi u obliku transakcijskog računa, dok je više od 89 milijardi kuna u obliku štednje i oročenih depozita.

Kamata 0,1 posto

Oko 52 posto sredstava već je u eurima, oko 41 posto u kunama, a samo sedam posto u drugim valutama, u najvećoj mjeri u dolarima. Zastupljenost eura manja je kod transakcijskih, a veća kod štednih i oročenih depozita. “Prije desetak godina (u prvom tromjesečju 2012.), prema procjenama financijskih računa, kućanstva su u obliku gotovog novca držala samo 7 posto ukupnog iznosa gotovine i depozita. Povećanju omjera gotovog novca prema depozitima tijekom posljednjih desetak godina snažno je pridonio pad kamatnih stopa. Naime, prosječna kamatna stopa na depozite stanovništva tada je iznosila 4,2 posto, dok je danas svega 0,1 posto”, kažu iz HNB-a, u kojem očito u ovolikim gotovinskim iznosima izvan banaka ne vide ništa sporno.

Sporno je zato još dijelu stručnjaka uvođenje eura, a najglasniji protivnik tog procesa je ekonomski stručnjak i bivši saborski zastupnik Ivan Lovrinović. “Dramatičan pad broja stanovnika u Hrvatskoj Plenković sada nastoji svaki dan relativizirati, umanjiti ili potpuno izbjeći namećući druge teme. U 10 godina manji smo za 400 tisuća ljudi, a od 1991. za oko 900 tisuća. Kako se to odražava na naše gospodarstvo, a posebno u vremenu pred nama? Sada ćemo slušati vrhunsku manipulaciju o tome kako raste BDP po glavi stanovnika. Ali Plenković vam neće reći da Hrvatska još nije dostigla veličinu realnog BDP-a iz 1989., što manje stanovnika, veći BDP per capita. No BDP je varljiv pokazatelj jer tu ima jabuka i krušaka”, kaže profesor te upozorava kako će pad broja stanovnika drastično povećati javni i vanjski dug po glavi stanovnika.

Dug se povećao

“Prije popisa vanjski dug je iznosio 41 milijardu eura, a broj stanovnika je po starome bio 4,2 milijuna pa je iznos vanjskog duga po stanovniku bio 9760 eura. Sada je 10.790 eura. Javni dug je sa 81 tisuću kuna po stanovniku porastao na 89,5 tisuća kuna. Najteža posljedica je u samome padu broja stanovnika jer ljudi su najvažniji faktor proizvodnje, razvoja i gospodarstva općenito. Svima treba biti jasno da uz ovakav pad stanovništva, ogromni odljev posebno majstora, zanatlija, većinom mladih ljudi, nije moguće podizati BDP u Hrvatskoj niti se uopće razvijati. Na toj našoj najvitalnijoj radnoj snazi koja je otišla trbuhom za kruhom zbog općeg nereda, nepravde, kriminala i korupcije razvijaju se druge zemlje. I sada bi Plenković davao po 200 tisuća kuna da se ti ljudi vrate. Takve ponude mogu davati samo ljudi bez ikakva iskustva, bez obraza i bez skrupula. Paradoksalno je da socijalni mir i poticaj rastu BDP-a u našem gospodarstvu daju najviše ljudi koji su otjerani vani. Svake godine oni transferiraju službeno 4,2 milijarde eura od svojih plaća, a neslužbeno još barem 50% više”, nabraja Lovrinović koji je uvjeren da će nas euro zakucati na dno jer usporedno s njime ide povećana inflacija, a time i manji standard.