Može nas spasiti samo čudo: Hrvatskoj prijeti najcrnji scenarij, a sad su krenule i ‘priče iz kuhinje‘...

Hrvatska - SAD 40-22, zamalo dvostruko više pogodaka zabili su igrači Hrvoja Horvata od onih koje su primili i u svoju mrežu "pustili" Slavić i Kuzmanović. Upisana je prva pobjeda na SP-u, sigurno je, eto, barem to da se u Jönköpingu neće ponoviti ona sumorna 2002. kad su naši rukometaši na EP-u igrali tri utakmice i upisali tri poraza i nakon pet dana pokunjeni išli kući.

Jönköping će svejedno crnim slovima ostati zapisan na hrvatskoj rukometnoj "mapi" nakon uvodnog poraza od Egipta koji je momčad Hrvoja Horvata zapravo doveo u slijepu ulicu. Ova visoka pobjeda ipak nije toliko slatka, neće to biti niti ona sljedeća u utorak kad se igra protiv Maroka. Vratari su protiv SAD-a bili na nivou, obrana također, a napad rastrčan.

No, i opet treba ponoviti, pobjeda je to koja ništa ne znači, ne znači ništa jer nakon spajanja s grupom H u kojoj su moćni Danci neće biti dovoljna obična pobjeda jer bi u krugu tri reprezentacije - Hrvatske, Danske i Egipta - Horvatovi igrači u tom bi slučaju imali po dva boda i najgoru gol-razliku.

Pomogla bi pobjeda Egipta protiv Danske, a pitanje je može li se ona realno i očekivati. Naravno, postoji i druga solucija, ona po kojoj Danska ili Egipat gube neku drugu utakmicu, ali se od svih reprezentacija u skupinama G i H tako nešto stvarno ne može očekivati, a pokazale su to i dosadašnje utakmice.

Našim je rukometašima u svakom slučaju potrebno neko čudo. Ne bi to bilo prvi put, u današnjem je rukometu svašta moguće. Bespredmetno je stoga lamentirati o dobrim vratarima, o osam pogodaka majstora Igora Karačića, o odličnoj partiji Josipa Šarca (6), koji je ušao u zapisnik nakon što je prvu utakmicu odgledao s tribina. Sve je bilo u najboljem redu, publika je bila odličan vjetar u leđa, lakonski je i bez previše emocija pobjedu komentirao izbornik Hrvoje Horvat dok se u domovini u "kuhinji" HRS-a već priča o potencijalnom nasljedniku.

Loš niz proteklih godina, neodlazak na olimpijski turnir u Tokiju kao i "prijetnja" da će se preskočiti i sljedeći 2024. u Parizu - sve to i još podosta toga veliko su breme na leđima izbornika. Ne uživa Horvat u Jönköpingu, nemiran mu je san ako ga uopće i ima, za nadati se je da u Malmöu u drugom krugu neko čudo stvarno može dogoditi...