Pravomoćna presuda: Bivši čelnici srpske Službe državne sigurnosti proglašeni krivima za ratne zločine

Bivšim čelnicima Službe državne sigurnosti Srbije, Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću, Rezidualni mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT) u Haagu izrekao je pravomoćnu presudu od po 15 godina zatvora za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije tijekom 1990-ih godina, prenosi Dnevnik.hr.

Sud je prihvatio optužbe protiv Stanišića i Simatovića, uključujući i njihovo sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu. Žalbeno vijeće je također prihvatilo žalbu tužiteljstva, zaključivši da su bili odgovorni za udruženi zločinački pothvat s ciljem nasilnog uklanjanja nesrpskog stanovništva tijekom cijelog rata u Bosni i Hercegovini.

Ova presuda također ih proglašava krivima za zločine koji su se dogodili u Bijeljini, Zvorniku, Doboju, Trnovu, Bosanskom Šamcu i Sanskom Mostu, izvještava Detektor.ba. Ova posljednja presuda predstavlja kraj Haškog tribunala.

Suđenje Jovici Stanišiću (72) i Frenkiju Simatoviću (73) bilo je posljednje koje je MICT-u ostalo kao naslijeđe rada Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

Stanišić i Simatović su 2021. godine proglašeni odgovornima za pomaganje i podržavanje kaznenih djela ubojstava kao kršenja zakona i običaja ratovanja, zločina protiv čovječnosti, te kaznenih djela deportacije, prisilnog premještanja i progona muslimanskog i hrvatskog stanovništva kao zločina protiv čovječnosti. Ovi zločini su počinjeni od strane srpskih snaga nakon zauzimanja Bosanskog Šamca u travnju 1992. godine. Stanišić i Simatović su za te zločine osuđeni na po 12 godina zatvora.

Vijeće je zaključilo da njihova odgovornost po drugim točkama optužnice nije dokazana. Obrana i tužiteljstvo su se žalili na presudu, osporavajući zaključke prvostupanjskog vijeća o nedokazanom sudjelovanju dvojice optuženih u udruženom zločinačkom pothvatu, kao i njihovu odgovornost za zločine počinjene u Hrvatskoj od strane jedinica koje su Stanišić i Simatović uspostavili, obučavali i financirali.

"Žalbeno vijeće trebalo bi ispraviti pogreške prvostupanjskog vijeća počinjene u pogledu (utvrđivanja) odgovornosti vezane uz udruženi zločinački pothvat", navodi tužiteljstvo u žalbenom podnesku.

"Kao pouzdani dužnosnici u srbijanskoj Službi državne sigurnosti Stanišić i Simatović organizirali su, obučavali, naoružali i financirali snage koje su provele etničko čišćenje. Naoružane i osnažene obukom i potporom Stanišića i Simatovića te su snage odmah bile učinkovite počinivši raširene zločine protiv nesrpskog stanovništva u SAO Krajini i srpskoj autonomnoj regiji istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu u Hrvatskoj ", navelo je tužiteljstvo u žalbi, tražeći da se optuženi proglase krivima za te zločine.

Prvostupanjsko vijeće je 2021. godine presudom potvrdilo postojanje udruženog zločinačkog pothvata političkog i vojnog vrha Srbije s ciljem nasilnog i trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Jovica Stanišić i Frenki Simatović, iako svjesni ovog pothvata, nisu imali dovoljno dokaza da su dijelili zločinačku namjeru.

Raspravno vijeće je zaključilo da je "sustavni obrazac zločina koje su nad nesrpskim civilima počinili srpske snage najuvjerljiviji dokaz koji je pokazao postojanje udruženog zločinačkog pothvata" čiji je cilj bio prisilno i trajno uklanjanje većine nesrpskog stanovništva s određenih područja u BiH i Hrvatskoj.

Proces protiv Stanišića i Simatovića započeo je prije 20 godina kada ih je haško tužiteljstvo optužilo za ratne zločine na području bivše Jugoslavije tijekom devedesetih godina, uključujući Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Optuženi su uhićeni u ožujku 2003. godine u Srbiji i prebačeni u pritvor Haškog tribunala.

Obojica su bila optužena za ratne zločine i etničke progone u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Na prvostupanjskom suđenju pred ICTY-jem 2013. godine, oslobođeni su krivnje jer sud nije pronašao dovoljno dokaza koji bi potkrijepili njihovo sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, niti da su planirali ili zapovijedali zločine koji im se stavljaju na teret, niti da su sudjelovali u njihovom izvršenju.

Na prvom suđenju, tužiteljstvo nije uspjelo pružiti dovoljno dokaza koji bi potkrijepili tijesnu suradnju između Jovice Stanišića i vođe pobunjenih Srba Milana Martića, koji je javno izražavao namjeru progona Hrvata, kao ni kontrolu nad policijom SAO Krajine koja je 1991. i 1992. protjerala između 80 do 100 tisuća Hrvata, a dio njih i ubila.

Tužitelji su pokušavali dokazati da je Stanišić bio veza između bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića i Martića.

Također, tužiteljstvo nije uspjelo uspješno dokazati odgovornost Stanišića i Simatovića za područje istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, gdje su snage policije, teritorijalne obrane i paravojne jedinice počinile niz zločina, a navodno su bile pod kontrolom Stanišića i Simatovića.

Žalbeno vijeće 2015. godine je prihvatilo žalbu tužiteljstva i poništilo prvostupanjsku presudu. Naloženo je ponovno suđenje, koje se održalo pred Rezidualnim mehanizmom za međunarodne kaznene sudove (MICT), nasljednikom ICTY-ja. Suđenje je završeno 2021. godine s osuđujućom presudom kojom su Stanišić i Simatović osuđeni na 12 godina zatvora.