Rat za globalni nadzor: u sjeni pandemije odvija se otvoreni američko-kineski sukob

SAD i Kina ušle su u otvoreni rat za nadzor nad svjetskim javnim zdravstvom. To je kontekst u kojem valja promatrati najnoviji napad američkog predsjednika Donalda Trumpa na Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) i njezina glavnog direktora dr. Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa (u daljnjem tekstu dr. Tedros) optuženog za izrazito prokinesko postupanje tijekom pandemije COVID-a 19.

Pohvale kineskoj transparentnosti i efikasnosti u postupanju prema epidemiji COVID-a 19, koje je dr. Tedros 30. siječnja ove godine izgovorio na konferenciji za novinare u Ženevi, ostat će upamćene kao jedan od simboličnih trenutaka ove pandemije.

“Kina je potpuno posvećena transparentnosti, kako unutarnjoj, tako i vanjskoj, dogovorila je suradnju s drugim državama, a zalaganje kineskog državnog vodstva jednostavno je nevjerojatno”, zborio dr. Tedros poručujući: “I zato ću ponovno i uvijek ponovno hvaliti Kinu, jer njezini su postupci pomogli smanjiti širenje virusa na druge zemlje. I to je istina.”

U međuvremenu se “istina” dr. Tedrosa pokazala kao laž u svim svojim segmentima. Kina je barem mjesec dana tajila prve zaraze COVID-om 19 u Wuhanu, liječnici koji su počeli govoriti o opasnosti virusa više nisu među živima.
Kina je odmah stavila Wuhan u potpunu karantenu, spriječivši unutarnje širenje zaraze u Kini. Ali, istodobno ga je ostavila otvorenim prema ostatku svijeta. Uz to, informacije koje posljednjih dana dolaze iz američke duboke države dovode u pitanje i samo podrijetlo COVID-19 zaraze: je li virus prirodni ili laboratorijski?

SAD-u, još uvijek nominalno prvoj svjetskoj sili, apsolutno je važno razotkriti ulogu dr. Tedrosa u pandemiji, razotkriti ponašanje Kine i pomoću tih spoznaja ograničiti njezinu ulogu u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), koja je svojevrsni kišobran preko kojega najmoćnije države svijeta provode svoje globalne politike kroz zdravstvene politike.

Zato američki predsjednik Trump tako oštro ide na WHO, najavivši prekid financiranja, a zahtijeva se i ostavka dr. Tedrosa.

Zašto su dezinformacije dr. Tedrosa o COVID-u 19 značajnije od mora dezinformacija koje su u međuvremenu izrečene o tom virusu? Zato što je dr. Tedros izabran na čelno mjesto WHO-a kao kandidat Kine. Zato što je taj izbor dio kineske strategije širenja utjecaja u međunarodnim organizacijama i ovladavanja njima. I zato što se u vrijeme pandemije pokazao kao potpuni instrument kineske politike. I u toj ulozi pomogao je Kini da prikrije svoju odgovornost (ili krivnju) u širenju epidemije i da stekne početnu propagandnu prednost (uloga globalnog spasitelja) za sljedeću fazu natjecanja za globalni primat.

U toj sljedećoj fazi globalni politički utjecaj ostvarivat će se kroz cjepivo ili lijek protiv COVID-a 19 (utrka već traje), kroz utjecaj na globalnu zdravstvenu politiku (preko WHO-a) i najvažnije – kroz digitalizaciju javnog zdravstva, kao i ukupnih državnih i javnih uprava.

Digitalizacija javnih i državnih službi danas je najsnažnije “oružje” za osvajanje ne samo utjecaja u svijetu, nego i potpunog nadzora. Glavni su takmaci SAD i Kina.

Trumpov napad na WHO i na dr. Tedrosa ima dva cilja. Prvo, neutralizirati kineski utjecaj na svjetske zdravstvene politike kroz WHO. I drugo i još važnije: obeshrabriti i onemogućiti kineski ulazak u digitalizaciju javnih uprava zapadnih i drugih savezničkih država. Ima tu, dakako, mnogo Trumpovih taktičkih ratničkih figura poput najave obustave financiranja WHO-a ili užarene ratničke retorike.

No u sjeni te konfliktne retorike, Trump je ovih dana dobio potporu najmoćnijih zapadnih zemalja za temeljito propitivanje kineskog i Tedrosova postupanja, na videokonferenciji čelnika skupine G7.

Već u ponedjeljak će se ista tema naći pred širim krugom predstavnika najmoćnijih država svijeta, na videokonferenciji ministara zdravstva zemalja skupine G20, koji uključuje i Kinu i Rusiju.

Dok su lani različiti američki emisari obilazili svoje europske saveznike (uključujući i Hrvatsku) upozoravajući na dugoročne posljedice najavljenih ulazaka kineskih tvrtki u digitalizaciju državnih sustava, mnogi su odmahivali rukom, uključujući i njihove najvjernije saveznike (poput Velike Britanije). Kinezi su kao i obično – bili tako povoljni.

Pandemija COVID-a 19, koju je u prvoj fazi Kina iskoristila za promociju uloge lažnog spasitelja, osvijestila je što bi zapravo značilo pustiti Kinu u digitalizaciju državnih sustava, koja će s pandemijom dobiti snažno ubrzanje.

Značilo bi to pustiti Komunističku partiju Kine da preuzme nadzor nad nervnim sustavom tih država, s ambicijom da nadzire nervni sustav svijeta. Istina, slična opasnost totalitarnog nadzora postoji i s američkim i drugim zapadnim kompanijama.

Ali postoji i ogromna razlika: američke, odnosno zapadne kompanije barem načelno su dužne poštovati temeljne ljudske slobode i sasvim realno imaju ugrađene instrumente za nadzor.

Digitalizacija je nezaustavljiva, ali taj nadzor treba (o)jačati da bi se očuvao koncept slobode i ljudskih prava. Kina uopće ne poznaje koncept slobodnog pojedinca niti njegovih prava.

Zato je dvojba između nadzora američkog Velikog brata i kineskog Crvenog brata, za sve koji nastoje očuvati minimum osobnih sloboda – sasvim lažna dvojba.

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija