Rojs otkrio o čemu se konkretno razgovaralo s predsjednikom Milanovićem

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović i umirovljeni časnici i ratni zapovjednici Hrvatskog vijeća obrane razgovarali su o ulozi HVO-a u obrani Hrvata u BiH, kao i o doprinosu pripadnika HVO-a u obrani Hrvatske tijekom Domovinskog rata. Umirovljeni časnici HVO-a zahvalili su predsjedniku Milanoviću na odlikovanjima gardijskim brigadama HVO-a i Specijalnoj policiji MUP-a HR HB, a kojima ih je predsjednik Milanović lani odlikovao u povodu 25. obljetnice VRO Oluja. Pozdravili su dosljednost predsjednika o konstitutivnosti Hrvata u BiH. Potpredsjednik Hrvatskog generalskog zbora i umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs u intervjuu za Večernji list BiH govori o svemu te je izrazio zadovoljstvo porukama sa sastanka.

Večernji list: 
Kako ste zadovoljni razgovorom koji ste imali s predsjednikom Republike?

– Više sam nego zadovoljan tim razgovorom u uredu predsjednika RH zato što smo na tome sastanku uspjeli razgovarati o strateški važnim pitanjima kako za branitelje HVO-a, tako i Hrvate u BiH. Tome sastanku nazočili su zapovjednici koji su bili sa svojim hrvatskim narodom na hrvatskim prostorima kada je to bilo najteže, još od 1991. godine pa do kraja rata.

A na sastanku s predsjednikom Milanovićem u uredu predsjednika bili su ratni zapovjednik Zbornog područja Vitez i ratni načelnik Glavnog stožera HVO-a Herceg Bosne umirovljeni general Tihomir Blaškić, umirovljeni general HVO-a i brigadni general HV-a Ivica Primorac, ratni zapovjednik Zbornog područja Bosanska Posavina umirovljeni general Đuro Matuzović, ratni zapovjednik obrane Mostara umirovljeni general HVO-a Ilija Vrlić, zatim ratni zapovjednik Zrakoplovstva HVO-a umirovljeni brigadir Nedeljko Perić. Na sastanku su bili i ratni zapovjednik Pukovnije Posušje i 66. pukovnije za izgradnju cesta umirovljeni brigadir Ivan Bago, ratni zapovjednik Specijalne policije Livno umirovljeni pukovnik Jure Granić, zapovjednik 1. bojne “Ante Bruno Bušić” Livno umirovljeni bojnik Boško Barać, umirovljeni ratni načelnik saniteta Zbornog područja Tomislavgrad dr. Josip Perić i umirovljeni pomoćnik ratnog zapovjednika HVO-a Žepče Vinko Marić. Poziv su dobili i Jadran Topić Ćela, koji je bio na čelu grada Mostara, te Pero Zelenika, kojemu je Mate Boban potpisao zapovijed o obrani grada Mostara. No nisu došli. Na sastanku s predsjednikom Milanovićem dogovoreno je da će primiti ove ljude, kao i Radu Bošnjaka. To je bila prva posada koja je imala važnu ulogu u ratu u Mostaru. Nije mogao doći ni predstavnik Davor Đugum iz Postrojbe “Ludvig Pavlović”. Moram reći da se isto tako zalažem za brigu za svoj hrvatski narod u BiH kod predsjednika Vlade gospodina Andreja Plenkovića, koji to odlično razumije.

Večernji list: Molim otkrijte o čemu se konkretno razgovaralo s predsjednikom Milanovićem?

– Sastanak je, prije svega, upriličen da ljudi koji su živi svjedoci kažu kako je bilo u to vrijeme dok nismo stvorili hrvatske snage i profesionalne gardijske brigade, kako je ponajprije bilo na samome početku rata. General Tihomir Blaškić govorio je kakvu je torturu prošao kada je bio u Haagu. On nema ni jedno odlikovanje, nego samo tri medalje. Zamislite generala Đuru Matuzovića koji je najzaslužniji za obranu Posavine, koji je tamo okupio sve što se moglo. Milanović je bio iznimno zainteresiran za HVO i sve ono što su njegovi pripadnici činili za vrijeme rata u BiH.

Večernji list: Čini se da ste ostali izvan protokola na sastanku?!

– Milanović nije uopće mario za vrijeme i u nekoliko navrata pokretom prsta vraćao je ljude iz protokola koji su dolazili javiti da je sastanak završen. Želio je čuti sve iz prve ruke i dao je priliku svima nama govoriti. Kod bivše predsjednice nije bilo tako. Sve je bilo površno i na brzinu, a nakon 20-ak minuta Ante Deur bi prekinuo sastanak i sve je uvijek ostalo nedorečeno. Ovoga puta nije bilo ni slično. Jednostavno osjećate da vas predsjednik sa zanimanjem sluša i upija svaku riječ. Milanović je pozorno slušao podatke iz prošlosti. Prilično ga je šokiralo kada je čuo da je u Posavini ubijeno 2700 Hrvata, a da je svaka općina u BiH ostala bez 5% hrvatskog stanovništva. Puno zna, ali ta statistika bila mu je novost. Za mene je bilo važno da smo na ovome sastanku pokazali zajedništvo i na najbolji način demantirali tvrdnje kako su Hercegovci ostavili Bosance ili naše Posavljake. To nije bila ni politika Franje Tuđmana ni Gojka Šuška.

Večernji list: Kada rezimirate razgovor, može li se reći da Milanović razumije ulogu HVO-a i položaj bh. Hrvata?

– Kako ne razumije! Ja imam osjećaj kako on čita Tuđmanove stenograme i sastanke koji su bili kod predsjednika. Zapravo, siguran sam da jako dobro poznaje stanje i ima jako dobru volju da se pomogne i stane iza opstanka hrvatskog naroda u BiH, odnosno da ne smije postati manjina. Na sastanku smo dogovorili da se 5. kolovoza ove godine odlikuju Specijalna vojna policija, zatim 66. pukovnija za izgradnju cesta te Postrojba “Ludvig Pavlović”, a naknadno ćemo i ostale. U Hrvatskoj su pojedine domobranske pukovnije dobile odličja, a to će biti slučaj i s pukovnijama HVO-a. HV i HVO bili su jedna duša i jedno tijelo. To su bile hrvatske snage i tu nema razlike.

Večernji list: Kada uspoređujete odnos vlasti danas i neposredno nakon rata, kako biste ga ocijenili?

– Do 2000. plaćali smo 11.500 pripadnika HVO-a, 3000 inženjerije, oko 15.000 stadalnika. Mjesečno smo slali oko 86 milijuna kuna. A sada se godišnje izdvaja svega 25 milijuna kuna.

Večernji list: U BiH se u posljednje vrijeme upućuju razne poruke i prijetnje, od razdruživanja zemlje do prijetnji ratom. Kako kao čovjek koji je bio u ratu doživljavate takve poruke?

– Te poruke i prijetnje ratom koje se upućuju hrvatskome narodu, iskreno, ne doživljavam uopće ozbiljno. Rekao bih da su šaka jada. Svi moraju znati da mi nikada nećemo ostaviti svoj hrvatski narod. Nas ima još dovoljno koji smo sposobni i obučeni, znamo, još imamo snage braniti svoj narod u bilo kojem trenutku kada bi bio napadnut. Moj hrvatski narod, ne govorim to samo ja, nego poručuju svi moji kolege, ima nekoga tko se o njemu brine. Treba, međutim, činiti sve da do toga ne dođe kako bi se mirnim putem došlo do rješenja. Predstavnici svih triju naroda to moraju riješiti u BiH ni na čiju štetu. Kada bi se netko drznuo krenuti s oružjem, možda bi i uspio u prvim danima nešto napraviti, ali budite sigurni da bismo znali kako obraniti svoje sunarodnjake.

Večernji list: Hrvatima u BiH ne dopušta se biti ravnopravni, biti svoji na svome te se najavljuje kako će se Hrvate izbaciti iz vlasti i da se zapravo neće dopustiti izmjena Izbornoga zakona. Kako to komentirate?

– Za to se trebaju boriti naši politički predstavnici. Oni su tu birani kako bi predstavljali svoj narod. Zato su dobili povjerenje. Ponajprije su to politički predstavnici okupljeni oko HNS-a BiH i HDZ-a, a koje predvodi Dragan Čović. Imaju moju bezrezervnu potporu, a ja vjerujem da će on biti dovoljno mudar kako bi riješio to pitanje Izbornog zakona i svega ostalog. Očekujemo potporu i za rješavanje statusa razvojačenih hrvatskih branitelja, oko čega ću se i ja boriti svim sredstvima.

Večernji list: Što očekujete od primjene novoga Zakona o pravima branitelja?

– Ponajprije, od mog prijatelja i suborca očekujem da ispravimo nepravdu prema našim razvojačenim braniteljima i umirovljenicima kako bi ostvarili razliku mirovine. Tako, primjerice, ako netko ima određeni iznos mirovine u BiH, onda mu se treba isplatiti razlika kako bi imao istu mirovinu kao branitelji iz RH budući da su bili u istim redovima na bojišnici. Podsjetio bih ovdje na riječi predsjednika Franje Tuđmana, koji je iznio podatke da su hrvatske snage imale 23.900 pripadnika, od kojih je bilo 11.500 pripadnika HVO-a, a 12.400 HV-a. U ratu je u BiH u pojedinim općinama poginulo oko 5% posto ljudi.