Ukrajinci stalno govore o velikoj protuofenzivi i oslobođenju Hersona. Provjerili smo kakve su im šanse protiv ukopanih Rusa

Američki raketni sustavi HIMARS, od kojeg su aktivna četiri, a 12 ih još stiže (s time da je nepoznato koliko su ih i jesu li Rusi uopće uništili kojeg), korišteni su u napadima na četiri ključna mosta koja vode prema Hersonu. Sam grad jedino je rusko uporište zapadno od rijeke Dnjepar i zbog toga je ranjiv u slučaju velikog protunapada.

U cijeloj toj priči najveću ulogu igraju mostovi. Kijev se ovog tjedna pohvalio time da je napao ključni most Antonivskij u samom Hersonu, ali postaje očito da im nije cilj uništiti mostove nego ih oštetiti u tolikoj mjeri da Rusi preko njih ne mogu prebacivati tešku opremu - bacače raketa, haubice i tenkove.

Ukrajinci pak moraju osigurati to da hrana i ostale potrepštine mogu ući u grad s lijeve strane Dnjepra i da naprave što je manju moguću štetu civilnoj infrastrukturi, kako su govorili lokalni dužnosnici, poput pomoćnika guvernera regije Herson Sergeja Hlana. Takav balans je gotovo pa nemoguće postići, pa i s jako preciznim HIMARS-om.

Ruski dužnosnici u regiji, kao što je objavila i ruska državna agencija RIA novosti, priznali su oštećenja na važnim mostovima, pa i na onom u Kahovki u blizini hidroelektrane, s lijeve strane Dnjepra, 40 kilometara istočno od Hersona. Oštećenja su, kažu Rusi, posljedica napada HIMARS-om, no uz objavu su RIA novosti priložile sliku radnika koji saniraju mostove.

Odrezati Herson raketnim napadima na mostove jako je teško, a osloboditi grad prepun civila bez velikih žrtava gotovo pa nemoguće. Rusija je dosad pokazala na primjerima Mariupolja i Sjeverodonjecka da uopće nemaju dvojbi kad treba sravniti grad sa zemljom prije zauzimanja, no za Ukrajinu, koja planira osloboditi svoj teritorij, to jednostavno nije opcija, pogotovo u gradu u kojem živi puno Rusa i koji ga nisu voljni napustiti.

Dodatni raketni sustavi duljeg dometa od HIMARS-a mogli bi pospješiti ukrajinsku protuofenzivu, ali prema pisanju zapadnih medija, Ukrajina više nema nikakve značajne zračne snage pa će neprijatelja, koji se ukopava u Hersonu, morati napasti pješadijom i mehaniziranim postrojbama jer joj vojna pomoć sa zapada pristiže u nedovoljnom broju u odnosu na stvarne potrebe.

Primjerice, njemački samohodni protuzračni sustavi Gepard stigli su u Ukrajinu ovaj tjedan, no došla su tek tri od njih 15, a riječ je o sustavima koji su proizvedeni prije 50-ak godina. Ukrajinci se nadaju da će uskoro dobiti njemačke tenkove Leopard, i to iz Španjolske. Dobrodošla je to pomoć, no daleko je od toga da braniteljima omogući značajniji proboj na frontu.

Rusi već četiri mjeseca polako, ali sigurno napreduju na jugu i istoku Ukrajine i izgleda da je dolazak sustava HIMARS donekle izjednačio situaciju, no ne u toj mjeri da bi se potjeralo okupatore. Visokoprecizna, skupa i učinkovita zapadna oružja pokazala su se uspješnima, no Rusija i dalje na nekim dijelovima fronta ima prednost od deset naprema jedan u broju topničkih cijevi, kao što je priznao i sam savjetnik ukrajinskog predsjednika Mihajlo Podoljak.

Dodatan i možda još veći problem za Ukrajince predstavlja nestašica streljiva. Od 2015. do 2019. u Ukrajini je eksplodiralo šest skladišta eksploziva, a u zrak je odletjelo 210.000 tona granata, tri puta više nego što je utrošeno u borbama protiv separatista 2014. Prema aktualnim procjenama, za vrijeme najžešćih borbi u ovom ratu Ukrajinci su dnevno ispaljivali po 6000 granata, a Rusi troše i po 60.000 granata dnevno.

Iako taj broj izgleda golem, konzervativne procjene govore da Rusi još iz vremena Sovjetskog Saveza čuvaju oko 100 milijuna topničkih granata raznih kalibara.