Prvi veći okršaj ličkih gardista na pravcu Lički Osik–Budak
Dana 28. kolovoza 1991. hrvatski branitelji na području Perušića, Ličkog Osika i Budaka suočili su se s prvim većim topničko-pješačkim napadom. Trideset i pet godina poslije izvori omogućuju preciznije razlikovanje prvih granatiranja, otvorenih borbi i postrojbi koje su tada tek stvarale obranu gospićko-perušićkog područja.
Krajem kolovoza 1991. rat je na prostoru između Gospića, Ličkog Osika i Perušića iz prijetnje prerastao u otvorene borbe. Povjesničar Ivan Brlić u radu o Ličkom Osiku navodi da je raketiranje i granatiranje Starog Ličkog Osika počelo već 26. kolovoza, što znači da 28. kolovoza nije bio prvi dan neprijateljskog djelovanja.
Ipak, upravo se 28. kolovoza u povjesnici hrvatskih postrojbi bilježi prvi veći okršaj.
Tek postrojeni gardisti na prvoj crti
Časopis Hrvatski vojnik još je 1993. objavio svjedočanstvo Paje Brkljačića prema kojem je prva postrojba na gospićkom području ustrojena 25. kolovoza. Imala je 127 pripadnika raspoređenih u četiri voda, kojima su zapovijedali Frane Zorić, Pajo Brkljačić, Ivica Živković i Stjepan Grandić. Brkljačić navodi da su „u prve borbe krenuli tri dana kasnije braneći Lički Osik i Budak“.
Povjesnica 25. satnije ZNG-a taj događaj opisuje još određenije: 28. kolovoza na Perušić padaju prve mine, nakon čega preko Ličkog Osika kreće topničko-pješački napad koji su hrvatske snage odbile.
25. satnija bila je postrojena svega tri dana ranije. Ličko-senjska županija u službenim zapisima o njezinim obljetnicama navodi je kao prethodnicu kasnije 118. brigade ZNG-a. Istoga 25. kolovoza postrojena je i 26. satnija iz Pazarišta. Dostupni izvori, međutim, ne daju dovoljno čvrstu potvrdu da je 26. satnija kao organizirana postrojba izravno sudjelovala u borbi 28. kolovoza, pa je ne treba naknadno upisivati među sudionike bez dokumenta koji bi to potvrdio.
Napad nije dolazio iz vojnog vakuuma
Na drugoj strani već su postojale organizirane snage pobunjenih Srba i JNA. Znanstveni rad Jakše Raguža navodi da su srpski pobunjenici 29. srpnja potisnuli hrvatsku policiju s Ljubova, a početkom kolovoza u Novi Lički Osik ušla je mehanizirana četa 4. oklopne brigade JNA. Krajem kolovoza JNA i pobunjeni Srbi krenuli su u napad prema Starom Ličkom Osiku i Gospiću.
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata danas objavljuje arhivske dokumente upravo pod naslovom „Agresija JNA i srpskih postrojbi – Lika, 1991.–1992.“, uključujući dokumentaciju nastalu unutar JNA i struktura pobunjenih Srba.
Za pojedine napadačke sastave moguće je potvrditi njihovu prisutnost na području Novog Ličkog Osika, ali ne i sudjelovanje svake pojedine jedinice baš u napadu 28. kolovoza. Zato ih nije opravdano sve staviti na popis sudionika jednog dana.
Obrani ne treba dodavati ono što izvori ne potvrđuju
Vrijednost obrane upravo je u onome što se može dokazati. Hrvatski gardisti bili su tek postrojeni, s ograničenom količinom pješačkog naoružanja, a nasuprot njima nalazile su se znatno organiziranije i bolje naoružane agresorske snage. Unatoč tome, napad prema Ličkom Osiku i Budaku nije ostvario cilj.
U 2026. godini ova se ratna kronologija ponovno našla u središtu obilježavanja. U Gospiću je 25. kolovoza 2026. obilježena 35. obljetnica prvog postrojavanja 118. brigade, odnosno njezinih začetaka u postrojbama ZNG-a iz kolovoza 1991. Središnja svečanost održana je upravo na mjestu tadašnjeg postrojavanja u Smiljanskoj ulici.
Trideset i pet godina poslije poštovanje prema braniteljima ne traži stvaranje legendi. Dokumentirana činjenica dovoljno je snažna, ljudi koji su se tek nekoliko dana ranije postrojili morali su gotovo odmah stati pred topničko-pješački napad JNA i pobunjenih srpskih snaga. Obrana Perušića, Ličkog Osika i Budaka zato pripada najranijoj kronologiji organiziranog hrvatskog otpora u Lici 1991. godine.
