BITKA ZA DINAMO Mamić je naletio na jaće od sebe! Barišić se usuglasio s premijerom
Bura koja posljednjih nekoliko tjedana traje u Maksimiru ne jenjava, bez obzira na to što struja bliska predsjedniku Mirku Barišiću polako, ali sigurno preuzima dominantnu ulogu u Dinamu iz kojega se svim silama i uplitanjem politike nastoji istisnuti utjecaj Zdravka Mamića. Nedavno je u Maksimiru održana sjednica Izvršnog odbora Dinama na kojoj su imenovana dva nova člana Uprave. Riječ je o Danijelu Tomačiću i Darku Podnaru, koji su se pridružili Dariju Šimiću i Vlatki Peras koja je ponovno imenovana predsjednicom Uprave na mandat od četiri godine. Svi bi oni zajedno uz predsjednika Barišića trebali upravljati maksimirskim klubom, s tim da nova Uprava promptno mora krenuti u izradu nove sistematizacije radnih mjesta u Dinamu.
Nova radna skupina
Tomačić je jedan od donatora HDZ-a i direktor karlovačke tvrtke Lana grupa koja je u znatnom iznosu sponzorirala i Dinamo, dok je Podnar nekadašnji član Uprave Istre 1961 koji je radio i na tome da španjolski vlasnici preuzmu rukovođenje tim pulskim klubom. Sve u svemu, dok Skupština ne izabere ostala tijela, Dinamo će biti bez Izvršnog i Nadzornog odbora, a za savjetničko tijelo predsjednika čije će djelovanje trajati do nove sjednice Skupštine kluba izabrani su Nikola Hanžel, Većeslav Bergman, Ante Todorić, Ivica Cvitković, Vladimir Gašparović, Ognjen Naglić, Goran Đulić, Željko Marković i Mladen Vedriš.
“Sada imamo četveročlanu Upravu uz Darija Šimića i njih dvojicu. Ostali smo oslabljeni i morali smo popuniti našu Upravu. Amra Peternel je isključena, Krešimir Antolić je otišao i morali smo popuniti i ekipirati Upravu”, izjavio je donedavni član Izvršnog odbora Ognjen Naglić, otkrivajući i da su osnovali novu radnu skupinu u kojoj je šestero članova Izvršnog odbora, a u koju su kooptirali Gorana Đulića iz Grada, Željka Markovića iz Ban-Toursa te Mladena Vedriša. Inače je Ban-Tours godinama bio ekskluzivni partner svih Mamićevih ekspozitura, HNS-a, Dinama, Lokomotive, ali i Rijeke, a Mamić ga je nedavno na konferenciji nazvao glavnim huškačem koji manipulira Barišićem.
“To je podmukli siledžija koji kaže skupštinarima da će im se napiti krvi i tvrdi da neće Hercegovci preuzeti klub. Inače, taj je čovjek s Dinamom u zadnjih 10 godina napravio 94 milijuna kuna usluga ili prometa. Taj si je čovjek uzeo za pravo huškati i manipulirati od jutra do mraka”, kritizirao je Mamić, čije kritike očito nisu pale na plodno tlo. Sljedeća Dinamova redovna skupština trebala bi se održati tek u prosincu, a do tada bi se i potpora odbjeglom Mamiću trebala dodatno osuti. Uvjereni su u Međugorju da u pozadini ove borbe za Dinamo stoji vodstvo HDZ-a predvođeno premijerom Andrejem Plenkovićem, koji je u borbu za Dinamo poslao Vladina glasnogovornika Marka Milića, na čiji je nagovor Šimić pristao ući u Upravu maksimirskog kluba.
Mister deset posto
No ono što Mamićevi simpatizeri i oni koji s njim piju kave po Međugorju problematiziraju mnogo više od Šimića jest angažman Mladena Vedriša, koji navodno s Franjom Gregurićem u Dinamu ima neke druge interese i planove koji se prije svega odnose na gradnju stadiona i parkirališta, odnosno investiciju tešku desetak milijuna eura, s tim da u Mamićevu krugu ne odbacuju mogućnost da baš Vedriš nakon Barišića sjedne u fotelju predsjednika Dinama. Zanimljivo je da se Vedriš na Dinamovoj skupštini doista pojavio u Gregurićevu društvu, a ‘mamićevci’ pak podsjećaju i na to da je Barišić godinama blizak s Gregurićem pa se prisjećaju i Barišićevih tvrdnji o sudioništvu u hrvatskom proljeću, kao i tvrdnji da mu je 1971. godine oduzeta putovnica koja mu je vraćena uz Gregurićevu pomoć.
Šačica onih koji su Mamiću još naklonjeni, govoreći o Vedrišu, podsjeća da se njega u Zagrebu godinama zvalo “Mister deset posto”, a napominju i kako su njega sve potencijalne afere zaobišle te da se na klupi za svjedoke našao i u kontroverznoj aferi Spice vezanoj uz Podravku i bivšeg Sanaderova ministra Polančeca, koji je, doduše, u međuvremenu i sam oslobođen krivnje u tom slučaju. Bilo kako bilo, Vedriš doista postaje jedna od dominantnih figura u Mamićevu voljenom klubu.
Inače je Vedriš rođen u Zagrebu, u kojem se i školovao pa je nakon završene Križanićeve, odnosno 7. gimnazije, u svojem rodnom gradu upisao ekonomiju. Bio je sudionik u pokretu hrvatskih sveučilištaraca, a ujedno je bio i dobitnik Rektorove nagrade, magistrirao je s temom “Analiza uzroka porasta javnih rashoda u suvremenom svijetu”. Jedno je vrijeme Vedriš radio u Centru za istraživanje i migracije Sveučilišta u Zagrebu, nakon čega prelazi u Skupštinu grada Zagreba, odnosno u Gradski komitet za prostorno planiranje i komunalne poslove. Bio je i zamjenik šefice tog kabineta, zaboravljene Marine Matulović Dropulić.
Dečki iz Hennesyja
S dolaskom demokracije, odnosno 90-ih, uz podršku HDZ-a postaje predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine grada Zagreba, što bi iz današnje perspektive gledano bila gradonačelnička funkcija. Zamjenica mu tada, uz veliki otpor njezinu imenovanju, postaje Matulović Dropulić, a Vedriš u svojem gradonačelničkom mandatu uspijeva voditi i Krizni štab grada Zagreba. Nedugo nakon toga ulazi u Sabor kao zastupnik HDZ-a, a onda postaje i ministar za područje urbanog življenja i preustroj državne uprave. Krajem 1992. postao je i potpredsjednik Vlade za gospodarstvo, a bio je i član Predsjedničkog vijeća i član Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost.
Iz političkih voda Vedriš je postupno prelazio u one gospodarske pa je tako jedno vrijeme vodio Hrvatsku gospodarsku komoru, međutim, 1995. godine napušta aktivnu politiku i okreće se znanstvenom radu. Godinu dana nakon toga Vedriš je doktorirao, a zatim osnovao vlastitu tvrtku za zastupanje domaćih i inozemnih tvrtki. U međuvremenu se školovao i na Harvardu, a zatim je na zagrebačkom Pravnom fakultetu stekao titulu docenta pa na tom istom fakultetu godinama drži Katedru za ekonomsku politiku. Uz to je i član Savjeta HNB-a, a aktivan je i u Geoekonomskom forumu, na čijem je osnivanju radio.
Privatno je Vedriš u dugogodišnjem braku sa suprugom Klarom koju je upoznao još tijekom gimnazijskih dana, s njom ima dvije kćeri, Almu i Luciju, a ona je ta koja ga je upoznala s Nikicom Valentićem koji im je kasnije bio vjenčani kum. Vedriš je zapravo dio družine koja se okupljala u zagrebačkom Hennesyju nasuprot odvjetničkom uredu Valentića i Bosiljka Mišetića. Tu se okupljala elita koja je 90-ih godina upravljala državom, a utjecaj nije izgubila do dana današnjeg.
Ključni konci
Ovaj nekadašnji ministar poznat je i kao nekadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza u vrijeme osamostaljenja od Fudbalskog saveza Jugoslavije, a među domaćom političkom elitom s početka devedesetih poznate su i Vedriševe rođendanske proslave koje je organizirao u Umjetničkom paviljonu, gdje se okupljala gospodarska i politička krema. No ono po čemu bi Vedriš najviše mogao ostati urezan u pamćenje nacije zasigurno je njegovo sudjelovanje u privatizaciji Zagrebačke banke. Poznato je da su Gregurić i Valentić godinama bliski, a poznato je i to da se Gregurića godinama naziva moćnikom iz sjene.
Riječ je o predsjedniku treće hrvatske Vlade, koja će ostati upamćena kao Vlada nacionalnog jedinstva. Jedno je vrijeme Gregurić bio na čelu INA-e, a smatra se da utjecaj u toj naftnoj kompaniji nikada do kraja nije izgubio. I danas mnogi smatraju da Gregurić iz sjene vuče ključne konce na domaćoj gospodarskoj sceni. S obzirom na to da je rodom iz Lobora i da je odrastao uz oca kovača, moglo bi se reći kako je doista daleko dogurao. Nakon što je završio srednju školu, Gregurić je prvi posao dobio u sisačkoj Radonji, gdje je radio kao tehničar. Zahvaljujući stipendiji toga poduzeća, u Zagrebu je upisao Tehnološki fakultet, koji je uspješno završio. Nakon toga je magistrirao i doktorirao kemijsko inženjerstvo, a malo je poznato da je on ujedno i autor dvaju patenata u zaštiti pesticida. Iz sisačke Radonje, u kojoj je jedno vrijeme bio tehnički direktor, Gregurić prelazi u zagrebački Chromos, a uspijeva dogurati i do pozicije zagrebačkog predsjednika Gospodarske komore.
Tri je puta izbacivan iz partije, a iako je stanovao u društvenom stanu od stotinu kvadrata, on preko stambene zadruge Tehnograd uspijeva doći do zemljišta na elitnom Zelenjaku adekvatnog za dva stambena objekta. Bila je to afera u koju je s njim bio uključen i Valentić kao šef građevinskog poduzeća koje je bilo izvođač radova na Gregurićevoj kući, zbog čega je ovaj dvojac bio optužen da je dio društvenog novca slio u privatne džepove.
Maneken Šimić
Bez obzira na to, Gregurić prelazi u Astru i postaje voditelj njihova predstavništva u Moskvi. Na Tuđmanov poziv ulazi u HDZ, a kasnije formira Vladu nacionalnog jedinstva te ostaje poznat kao dužnosnik u čijem je mandatu Hrvatska dočekala međunarodno priznanje. Osim što je Gregurić bio generalni direktor INA-e, jedno vrijeme bio je i predsjednik NO-a nacionalne naftne kompanije, a predsjednik Nadzornog odbora bio je i u Elki, IGH-u i Generi. I njega i Vedriša smatralo se predstavnicima čuvene HDZ-ove tehnomenadžerske struje. Gregurić sa suprugom Jozefinom ima dvoje djece, kćer Sanju i sina Borisa. Sve u svemu, čini se da se ovi vremešni HDZ-ovi tehnomenadžeri ponovno bude, a Mamićevi pristaše sve to povezuju s premijerom Plenkovićem, ali i s Barišićem, te kažu da se tek sada potvrdilo da je upravo Mirko Barišić taj koji je godinama vukao konce u zagrebačkom Dinamu.
TATA GA JE NADIGRAO: Mozak svih operacija Mirko Barišić uz pomoć svojih prijatelja riješio se i Antolića i Mamića
I bez tvrdnji Mamićevih pristaša vidljivo je da je Barišić mozak svih operacija koje su se odvijale i koje će se odvijati u Maksimiru. Iz današnje perspektive gledano, moglo bi se reći kako su Mamići bili Barišićevi operativci koji su pali onoga časa kada su izgubili njegovu potporu, a time su u vodu pale sve teorije o Mamićevim nadnaravnim sposobnostima. Zna i Mamić vrlo dobro da Antolić, na kojega se grubo obrušio, nema nikakve veze s njegovim padom, utakmicu protiv njega odigrao je njegov tata Barišić koji ga je bez puno riječi nadigrao na terenu koji je međugorski bjegunac smatrao svojim.
Nema sumnje, Mamić će se još koprcati i nastojati izboriti za prevlast u Dinamu, no znajući da su se ondje s Barišićem upleli i Gregurić i Vedriš, moglo bi se već sada zaključiti kako je Zdravko Mamić svoje utakmice u Dinamu odigrao. Na Boysima je sada da ne zaborave svoju borbu svedenu na rečenicu – jedan član, jedan glas, a na svima nama da zaključimo kako u Dinamu ne postoje mladi na kojima ostaje svijet i budućnost zagrebačkog nogometa, ma koliko se kroz Šimića to nastojalo demonstrirati.
Izvor:dnevno.hr/Foto:fah
