‘MILANOVIĆ TE CIJENI, MORAŠ PREUZETI MINISTARSTVO OBRANE!’ Nisu slučajno sjedili jedan pored drugog: Želi spasiti obraz Hrvatske
Na utakmici u Splitu Zoran Milanović sjedio je pokraj Davora Božinovića i Olega Butkovića. Slučajno? Nipošto, jer šef države pomno unaprijed pregleda protokol s popisom svih gostiju i sigurno ne bi dopustio da bude u neposrednoj blizini ‘mrskih’ HDZ-ovaca koje očima ne može vidjeti. Božinović, ali i Butković, očito su iznimka. Ima tomu godina dana kako se spominjala mogućnost da ministar unutarnjih poslova preuzme neki drugi resor koji je važan za donošenje zajedničkih odluka s predsjednikom države, obranu ili vanjske poslove, kako bi se izbjegla kriza. Nagađalo se čak kako bi mogao obnašati dvije ministarske dužnosti, uz onu šefa policije i onu ministra obrane. Ali Božinović je sve to kategorički odbijao i nije želio ni čuti da on bude taj koji će privoljeti predsjednika Republike za suradnju s Banskim dvorima. Sada je situacija mnogo ozbiljnija i ponovno se javljaju zahtjevi da ministar Božinović riješi gordijski čvor koji očito nitko drugi ne može razmrsiti.
“Ovo je zadnji čas ili će sve otići kvragu. Znaju to ljudi bliski predsjedniku i premijeru i zato sve glasnije spominju da se ponovno inzistira na Božinoviću kao spasitelju. Jedini je problem što njegovi odnosi s Plenkovićem više nisu tako idilični kao na početku prvog mandata”, smatra jedan član Predsjedništva vladajuće stranke.
“Koliko ja znam, od vremena do vremena se tako nešto prišapne Plenkoviću. To bi bila win-win kombinacija za obojicu, šefa s Pantovčaka i gazdu iz Banskih dvora, a izbjegla bi se i osobna taština da je ‘netko popustio’.”
Diplomatska karijera
I jedan vrsni diplomat koji je imao uspone i padove u HDZ-u misli slično. Bio je na listi koju je sastavio Zrinjevac, a odbio Pantovčak. “Izuzetno dobro poznajem i Milanovića i Plenkovića i odgovorno tvrdim da se njih dvojica ne mogu ni o čemu složiti i da će tako biti do kraja mandata. To ne znači samo da neće biti nikakvih pomaka nego i da se mogu očekivati nove komplikacije. Ali Božinović je nešto drugo. Njega Milanović cijeni i on bi mogao cijeli problem pokrenuti s mrtve točke.”
Jedini je problem što Davor Božinović nije stranački vojnik kakvi su većinom u HDZ-u, što je jaka osobnost i što je prošao praktički sve u politici. Dok on sam ne odluči da pristaje na neku vrstu angažmana u “pomirbi” dviju važnih institucija, ureda predsjednika države i premijera, neće se moći ništa učiniti. Ali, krenimo redom.
U vrhu stranke diskretno, više po kuloarima, vrše se pritisci na Davora Božinovića, koji je uvijek slovio kao jedan od najbližih suradnika Andreja Plenkovića. “Davore, jedino ti to možeš, budi ministar obrane ili vanjskih poslova”, na uho mu govore mnogi viđeni HDZ-ovci. Nitko nije čuo reakciju premijera Plenkovića, koji jedini može donijeti to imenovanje, ali premijer i inače lukavo izbjegava izjašnjavanje o takvim delikatnim stvarima pred suradnicima koji nisu u prvom ešalonu.
I jedan i drugi resor Božinović može kompetentno voditi. Bio je uspješan diplomat, kao i stručnjak za obranu koji je na tom području i doktorirao. Karijeru je počeo graditi devedesetih godina kao predsjednik Novačke komisije Ministarstva obrane, zatim je bio viši savjetnik u Odjelu za konzularne poslove Ministarstva vanjskih poslova. I onda počinje diplomatska karijera, od savjetnika u veleposlanstvima u Sofiji i Sarajevu do veleposlaničkog mjesta u Srbiji i Crnoj Gori, uz kratki predah od diplomacije kada je obnašao dužnost predstojnika Ureda predsjednika Stipe Mesića.
Mnogo diskretniji
Zatim odlazi za veleposlanika i šefa misije pri NATO-u. Pet godina nakon što je Milanović bio u Bruxellesu, ali svijet je mali, do njega su stizale vijesti kako se ondje, u NATO-u, snalazi Božinović.
Za razliku od Marija Banožića i Gordana Grlića Radmana, uživao je i uživa ugled kod Zorana Milanovića jer je jedan od rijetkih HDZ-ovaca do kojih drži. Na kraju krajeva, i Milanoviću je bilo logično da je ušao u uži Plenkovićev tim jer drugog izbora nije ni imao. Ali nije jedan od onih koji su u ministarsku fotelju sjeli nakon ekspresnog partijskog “kursa”, kada se visoka ocjena dobivala zbog slijepe lojalnosti šefu i aktualnoj vrhušci. Božinović je uvijek bio kompetentan i njegovo napredovanje je imalo pokrića.
Za razliku od Banožića koji je tko zna kako dospio tamo gdje je dospio, Božinović je diplomirao, magistrirao i doktorirao na ozbiljnom fakultetu političkih znanosti na području međunarodnih odnosa i nacionalne sigurnosti. Završio je i program “Leaders for the 21st Century” na George C. Marshall European Center for Security Studies u Garmisch-Partenkirchenu te “21st Century Governance Critical Skills for Leading & Sustaining Innovative Organization”, Harvard Kennedy School Executive Education.
HDZ-ovci ga, pogotovo oni zadrti, ne vole jer je jedno vrijeme surađivao s Mesićem, ali je Plenković čvrsto stao iza njega. Bio je u pratnji premijera od početka, kada je posjetio Ukrajinu i sudjelovao na skupu u Davosu. S vremenom je, kako to u politici bude, dolazilo do nekih iskrica, nesporazuma, pogotovo zato što je šef policije amenovao neke istrage koje nisu dobro dočekane u vrhu HDZ-a. A Božinović je vješto plovio u tom nemirnom moru, izgubivši bezrezervnu podršku, ali zamjene za njega doslovno nije bilo.
Sve je to Milanović pratio, sijevale su iskre i prema njemu kada je šef države otvoreno optužio njega i premijera da su sve znali o “slučaju JANAF”.
Pragmatični političari
A očito je i Božinović znao nešto o Milanovićevoj mogućoj vezi, kao i onoj Orsata Miljenića, s tom aferom koja čeka rasplet. Bio je, naravno, mnogo diskretniji od predsjednika, nije davao izjave i prešutio je predsjednikovu paljbu. Ali Milanovićeva reakcija bila je sasvim drukčija od udara po Banožiću ili Grliću Radmanu – nije bilo osobnih uvreda, nije bilo ismijavanja ni bogatog repertoara doskočica kada je u pitanju ministar unutarnjih poslova.
“Ima još jedna činjenica koja ide na mlin onima koji žele riješiti barem da država normalno funkcionira. Na Pantovčaku je predstojnik predsjednikova ureda Orsat Miljenić, također umjeren i koncentriran čovjek, kojemu često nije lako s Milanovićem. Kada bi Božinovića slomili da preuzme resor u kojem bi morao surađivati s predsjednikom države, na ruku bi mu išlo to što bi operativni dio posla obavio mirni Orsat, a ne divlji Zoran. Dragocjena činjenica za mirno rješenje”, govori naš sugovornik iz HDZ-a.
Procjena je da bi Miljenić i Božinović, kao pragmatični političari, mogli uspješno surađivati bez obzira na to što pripadaju drugim polovima hrvatske politike. To sigurno ne bi bio poseban problem, pogotovo zato što obojica smatraju da je sadašnje stanje loše, neodrživo na dulji rok. “I jedan i drugi razmisle prije nego što im riječi polete iz usta”, kaže naš sugovornik.
Pokušali smo nešto više doznati i iz Božinovićeva kruga, ali postoji zavjet šutnje. Sve se odvija iza kulisa, a svi su svjesni da vremena ima malo. Plenković čvrsto drži Banožića i smatra da bi njegovo micanje bio i njegov osobni poraz, bez obzira na to što rejting ministra u javnosti nije bogzna kakav. S Radmanom bi možda lakše išlo jer su i u vrhu stranke svjesni brojnih gafova koje je imao, iako je ministar ono što se kaže “duša od čovjeka”. Bilo bi mu relativno lako naći atraktivno mjesto, najvjerojatnije u diplomaciji, ako Božinović uspije u nemogućem.
Kraj mandata
Sve se važe i kalkulira, a to radi i ministar spasitelj. Tko zna kakve su njegove ambicije, želi li pri kraju karijere postići nevjerojatno i spasiti obraz Hrvatske ili mirno na mjestu na kojem je sada dočekati kraj mandata.
Bilo kako bilo, osim njega nitko ne može privoljeti dvojicu tvrdoglavih političara da popuste u interesu zemlje. Nije zato nemoguće da i ovaj plan, skovan drugi put, neslavno propadne i da dočekamo izbore u nadi da će doći do promjena i da će se onda otvoriti put za imenovanje vojnih zapovjednika, veleposlanika i generalnih konzula te čelnih ljudi vojne i civilne obavještajne agencije.
Izvor:dnevno.hr/Foto:fah
