Danas slavimo svetog Martina: Vojnik koji je svoj plašt podijelio sa siromahom postao je jedan od najštovanijih svetaca

Katolička Crkva danas, 11. studenoga, slavi spomendan svetog Martina Tourskog, jednog od najpoznatijih svetaca zapadnog kršćanstva. Njegov životni put započeo je u rimskoj vojsci, a nastavio se u redovništvu i biskupskoj službi. Posebno je ostao zapamćen po svojoj brizi za siromašne, zaštiti slabijih i spremnosti da pomogne ljudima u nevolji.

O njegovu životu i štovanju piše Hrvatska katolička mreža (HKM), ističući kako je Martin bio vojnik koji se odrekao vojne karijere kako bi život posvetio kršćanskoj vjeri.

Od rimskog vojnika do kršćanskog redovnika

Sveti Martin rođen je oko 316. godine u Sabariji, na području tadašnje rimske Panonije, u današnjem mađarskom gradu Szombathelyju. Potjecao je iz obitelji rimskog časnika, a djetinjstvo i mladost proveo je u Paviji, na području današnje Italije.

Prema njegovim životopisima, već se u mladosti zainteresirao za kršćanstvo, ali je, slijedeći očevu želju, stupio u rimsku vojsku.

Služio je kao konjanik u Galiji, na području današnje Francuske. Upravo se uz njegovo vojničko razdoblje veže najpoznatiji događaj iz njegova života.

Plašt koji je podijelio s promrzlim prosjakom

Prema kršćanskoj predaji, Martin je tijekom hladnog zimskog dana, nedaleko od gradskih vrata Amiensa, susreo siromašnog čovjeka koji je drhtao od hladnoće.

Budući da kod sebe nije imao novca, mačem je prepolovio svoj vojnički plašt i jednu polovicu dao prosjaku kako bi se mogao ugrijati.

Predaja dalje govori da je iste noći sanjao Isusa Krista ogrnuta upravo dijelom plašta koji je poklonio siromahu.

Taj događaj snažno je utjecao na Martinov duhovni put. Ubrzo je primio krštenje, a poslije je napustio vojničku službu i posvetio se redovničkom životu.

Kako podsjeća Vatican News u tekstu o spomendanu svetog Martina, njegova gesta dijeljenja plašta postala je prepoznatljiv znak kršćanskog milosrđa.

Postao biskup Toursa i zaštitnik siromašnih

Nakon napuštanja vojske Martin je postao učenik svetog Hilarija iz Poitiersa, a poslije je osnovao redovničku zajednicu u Ligugéu, nedaleko od Poitiersa.

Godine 371. ili 372. izabran je za biskupa Toursa. Prema predaji, nije želio prihvatiti tu službu pa se pokušao sakriti među guske, no njihovo ga je glasanje odalo.

Za vrijeme biskupske službe zalagao se za siromašne, zauzimao za nepravedno zatočene te pomagao prognanima i ljudima kojima je oduzeta imovina.

Umro je 8. studenoga 397. godine u Candesu u Francuskoj, a pokopan je 11. studenoga u Toursu.

Upravo zato Crkva njegov spomendan slavi 11. studenoga, na dan njegova ukopa, a ne na dan smrti.

Zašto na Martinje slavimo mlado vino?

U Hrvatskoj, osobito u sjevernim i sjeverozapadnim krajevima, blagdan svetog Martina povezan je s vinogradarskom tradicijom i narodnim običajima.

Martinje se obilježava u vrijeme kada se završava jesenski ciklus proizvodnje vina, a mošt postupno postaje mlado vino.

U brojnim hrvatskim krajevima održavaju se proslave uz tradicionalna jela, vinske običaje i simbolično „krštenje mošta”.

Međutim, taj pučki običaj nije crkveni sakrament niti stvarni obred krštenja.

Na razliku između vjerskog spomendana i vinogradarskih običaja upozorava i HKM u tekstu o svetom Martinu, prenoseći tumačenje zagrebačkog pomoćnog biskupa i liturgičara Ivana Šaška.

Sveti Martin u crkvenoj je tradiciji prije svega biskup i čovjek poznat po milosrđu, dok su običaji povezani s vinom dio narodne kulture koja se tijekom stoljeća razvila uz njegov blagdan.

Sveti Martin posebno se štuje i u Hrvatskoj

Sveti Martin zaštitnik je Francuske, siromašnih, prosjaka, vojnika, konjanika, putnika, vinogradara i vinara.

U Hrvatskoj su mu posvećene brojne župne crkve, kapele i naselja. Njegovo ime nose Sveti Martin na Muri, Sveti Martin pod Okićem i druga mjesta.

Kako navodi Vatican News, Martin je bio među prvim svecima koji su u Crkvi stekli široko štovanje, a da nisu umrli mučeničkom smrću.

Njegov grob u bazilici u Toursu stoljećima je mjesto hodočašća.

Iako se u Hrvatskoj Martinje često povezuje s druženjima, vinskim podrumima i proslavama, život svetog Martina ostaje povezan s jednostavnom gestom čovjeka koji je polovicu vlastitog plašta dao onome kojemu je bila potrebnija.